Bhagavad-gītā 1.1
—
7. jul 1973,
London
730707BG-LONDON [28:17 minuta]
Audio
Pradyumna: [predvodi
pevanje strofe] [Prabhupāda i bhakte ponavljaju]
dhṛtarāṣṭra
uvāca
dharma-kṣetre kuru-kṣetre
samavetā
yuyutsavaḥ
māmakāḥ pāṇḍavāś caiva
kim
akurvata sañjaya
[Bg 1.1]
[dhṛtarāṣṭraḥ — Kralj Dhṛtarāṣṭra; uvāca — reče; dharma-kṣetre — na mestu hodočašća; kuru-kṣetre — na mestu zvanom Kurukṣetra; samavetāḥ — okupljeni; yuyatsavaḥ — željni borbe; māmakāḥ — moja strana (sinovi); pāṇḍavāḥ — sinovi Pāṇḍua; ca — i; eva — zasigurno; kim — šta; akurvata — učiniše; sañjaya — o Sañjaya.]
Prevod: „Dhṛtarāṣṭra reče: O Sañjaya, pošto su se okupili na mestu hodočašća Kurukṣetri, šta su učinili moji sinovi i sinovi Pāṇḍua, željni borbe?”
Prabhupāda: Hm. Sada, u slobodno
vreme, pokušajte da
ponovite i naučite napamet neke od śloka. To će biti veoma
lepo. Nastavi.
Pradyumna: [predvodi pevanje sinonima]
[dhṛtarāṣṭraḥ — Kralj Dhṛtarāṣṭra; uvāca — reče; dharma-kṣetre — na mestu hodočašća; kuru-kṣetre — na mestu zvanom Kurukṣetra; samavetāḥ — okupljeni; yuyatsavaḥ — željni borbe; māmakāḥ — moja strana (sinovi); pāṇḍavāḥ — sinovi Pāṇḍua; ca — i; eva — zasigurno; kim — šta; akurvata — učiniše; sañjaya — o Sañjaya.]
Prevod: „Dhṛtarāṣṭra reče: O Sañjaya, pošto su se okupili na mestu hodočašća Kurukṣetri, šta su učinili moji sinovi i sinovi Pāṇḍua, željni borbe?”
Prabhupāda: Hm. Dakle, istorija je da je u istoj porodici postojao spor oko toga ko će da zauzme presto. Dhṛtarāṣṭra i... Zapravo, on je bio najstariji kraljev sin, a sledeći je bio Pāṇḍu. U svakoj zemlji postoji zakon primogeniture, kako se to zove? Najstarije dete... U vašoj zemlji, čak i ako je najstarije dete devojčica, ona takođe zauzima presto. Baš kao sadašnja kraljica Elizabeta. Ranije je bila kraljica Viktorija; pre nje, još jedna Elizabeta. Ali u Indiji žena nema takvo pravo. Ženi se nikada ne daje nikakav odgovoran položaj. To je mišljenje najvećeg političara u istoriji sveta, Cāṇakye Paṇḍite. Prema njegovom mišljenju, viśvāso naiva kartavyaḥ strīṣu rāja-kuleṣu ca. Dao je izričito mišljenje: „Ne možeš da poveriš nijedan odgovoran položaj ili bilo kakvu odgovornost ženi i političaru.” Onima koji su diplomate, političari, njima ne možeš da veruješ.
Opšte pravilo je da žena treba da ostane pod zaštitom muža, oca, muža i dece. Baš kao ovi Pāṇḍui, njihova majka, Kuntī, bila je veoma, veoma kvalifikovana dama. Ali ipak, nakon smrti muža, uvek je ostajala sa sinovima. Sinovi idu u šumu; majka takođe ide. Takođe i žena ide, Draupadī. To je bilo... Dakle, dve strane... Dhṛtarāṣṭra je bio najstariji sin, ali je bio slep, telesno manjkav. Zato mu presto nije bio dodeljen. Njegovom sledećem bratu, Pāṇḍuu, presto je bio ponuđen, ali je umro veoma mlad, kao mladić. Kada su ovi Pāṇḍui, petorica sinova, Yudhiṣṭhira Mahārāja — u to vreme ne Mahārāja — Yudhiṣṭhira, Bhīma, Arjuna, Nakula, Sahadeva, bili veoma mala deca, o njima su se brinuli Dhṛtarāṣṭra i drugi stariji članovi porodice... Bhīṣmadeva. On je bio deda Pāṇḍava. Bio je stariji stric Dhṛtarāṣṭre. Bhīṣma je bio stariji brat Dhṛtarāṣṭrinog oca. Bio je tako star. Ali on je bio... Zapravo, kraljevstvo je pripadalo Bhīṣmi, ali je on ostao brahmacārī; nije se oženio. Bhīṣmadeva nije imao potomstvo. Zato su njegovi nećaci, Dhṛtarāṣṭra i Pāṇḍu, bili naslednici.
Sada, nakon Pāṇḍuove smrti, postojala je zavera. Dhṛtarāṣṭra je želeo: „Zapravo, ovo je moje kraljevstvo. Nekako ga nisam mogao dobiti. Sada je moj brat mrtav. Pa ako ja ne nasledim, zašto ne bi moji sinovi?” To je bila politika. Politika je uvek prisutna, i zavist, ljubomora. To je priroda ovog materijalnog sveta. Ne možeš to da izbegneš. Duhovni svet znači upravo suprotno. Nema politike. Nema ljubomore. Nema zavisti. To je duhovni svet. A materijalni svet znači politika, ljubomora, diplomatija, zavist, toliko mnogo stvari. To je materijalni svet. Dakle, čak i na rajskim planetama, te stvari postoje, politika. Čak i u životinjskom carstvu ta politika postoji. To je priroda. Matsaratā. Matsaratā znači zavist. Jedan čovek zavidi drugom čoveku. Nije važno čak i ako su braća ili članovi porodice. Ovde članovi porodice, Dhṛtarāṣṭra i Pāṇḍu, dva brata, njihovi sinovi, bili su članovi porodice, ali zavist.
Dakle, pokret svesnosti Kṛṣṇe nije za zavidne osobe. Zavidne. To je pokret koji podučava ljude kako da ne budu zavidni. To je prvoklasni naučni pokret, da. Da ne budu zavidni. Zato Śrīmad-Bhāgavatam na početku uvodi, dharmaḥ projjhita-kaitavo atra [ŚB 1.1.2]. [Potpuno odbacujući sve religijske delatnosti koje su materijalno motivisane, ova Bhāgavata Purāṇa izlaže najvišu istinu, koju mogu da razumeju oni bhakte čije je srce potpuno čisto. Najviša istina je stvarnost koja se razlikuje od iluzije radi dobrobiti svih. Takva istina iskorenjuje trostruke nevolje. Ovaj prelepi Bhāgavatam, koji je sastavio veliki mudrac Vyāsadeva [u svojoj zrelosti], dovoljan je sam po sebi za spoznaju Boga. Kakva je potreba za bilo kojim drugim spisom? Čim neko pažljivo i ponizno sluša poruku Bhāgavatama, ovom kulturom znanja Svevišnji Gospod se utemeljuje u njegovom srcu.] U ovom Śrīmad-Bhāgavatamu, dharma, religijski princip, varljivi tip religijskog principa je potpuno iskorenjen, odbačen, projjhita. Oni su izbačeni, projjhita. Baš kao kad sakupite sve prljave stvari iz sobe, čisteći, a onda ih izbacite, ne držite ih u sobi. Slično tome, prevarantski tip religijskog sistema — izbačen. To nije takva religija, „ova religija”, „ona religija”. Bilo koji religijski sistem, ako postoji ljubomora, to nije religija. Ljubomora znači... Treba da razumemo ljubomoru, šta je ljubomora. Ljubomora znači da si ti zakoniti vlasnik nečega, a ja ti neću dozvoliti da to uzmeš. To je ljubomora. To je ljubomora. Ljubomora, pokušaj da razumeš. Pretpostavimo da si zakoniti vlasnik nečega, a ja pokušavam da „Ti to ne poseduješ. Ja ću to posedovati”, ili „Neko drugi će posedovati, ja to neću dozvoliti”. To je ljubomora.
Dakle, šta je zakonito vlasništvo živog bića? To treba da se razume. Pravo po rođenju, kako se zove pravo po rođenju. Baš kao što svako ima pravo da živi pod zaštitom vlade. Svako. To je dobra vlada. Vlada treba da pruži sigurnost života i imovine. To je vlada. Ne samo za ljudsko biće, već čak i za mrava. To je vlada. Ne da ja pružam zaštitu svom bratu, a ne drugima. To nije... Baš kao Parīkṣit Mahārāja, on je pružao zaštitu i životinjama. Kada je bio na svom putovanju, čim je video da crnac pokušava da ubije kravu, o, odmah je uzeo svoj mač, „Ko si ti? Pokušavaš da ubiješ?”
Dakle, to je dobra vlada. Osim ako vlada nije jednaka prema svima... Baš kao što je Bog jednak prema svima. Kralj ili vlada moraju da budu predstavnici Boga. Zato se, prema vedskoj civilizaciji, kralju odaje isto poštovanje kao i Svevišnjoj Božanskoj Ličnosti. Kralj se naziva nara-deva. Nara-deva. To znači „Bog u ljudskom obliku”. Kralju se daje... Zašto? Zato što deluje kao predstavnik Boga. On ne može da bude ljubomoran ni na jedno živo biće, barem rođeno u njegovom kraljevstvu. To se zove prajā. Prajā znači onaj ko se rodio, ili, drugim rečima, nacionalan, nacionalan. To je bila dužnost.
Dakle, ranije, kada je postojala borba između dva kralja, to je bilo na principu ko pruža dobru zaštitu građanima, ne radi lične koristi. Onaj ko je sposoban da pruži dobru zaštitu, život, sigurnost za život i imovinu, taj treba da postane kralj. Dakle, ove osobe, ovaj Dhṛtarāṣṭra i njegovi sinovi, bili su ljubomorni. Kako su mogli da pruže zaštitu građanima? Oni su sami ljubomorni. Baš kao danas, svi ti političari, oni su ljubomorni. Ne mogu da pruže nikakvu zaštitu građanima. Jednostavno su zainteresovani za svoju partijsku politiku. Nemaju čak ni vremena da razmišljaju kako da pruže dobru zaštitu građaninu tako da se on uvek oseća srećno, da „Imamo dobru vladu. Nema razloga za teskobu. Imamo dovoljno hrane, dovoljno zaštite, dovoljno obilja — sve je dovoljno.” To je dobra vlada.
Ovde, Dhṛtarāṣṭra, on je ljubomoran. Ne može da pruži nikakvu dobru vladu. Kṛṣṇa je to znao. Kṛṣṇa je poslao glasnika, Akrūru. Čitali ste u Śrīmad-Bhāgavatamu. Pre ove Bitke na Kurukṣetri, iz Dvārake, poslao je svog strica Akrūru: „Samo idi u Hastināpuru, Nju Delhi, i vidi kakva je situacija.” Akrūra je razumeo da Dhṛtarāṣṭra nešto planira. Tako je razgovarao s njim: „Zašto si umešan u takvo planiranje? Kṛṣṇa to ne želi.” Iako je Dhṛtarāṣṭra znao da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Ličnost... Dhṛtarāṣṭra je rekao: „Znam da ono što planiram nije dobro. Znam Kṛṣṇu — Svevišnju Božansku Ličnost. I On me je zamolio. Ali reći ću ti iskreno, ne mogu bez toga. Dakle, kada Kṛṣṇa bude zadovoljan mnome, možda ću moći.”
Dakle, ovo je položaj materijalističke osobe. Materijalistička osoba zna da je grešna. Materijalistička osoba zna da je sve što radi pogrešno, ali ne može da se zaustavi. Baš kao lopov. Lopov zna da će, ako počini krađu, biti uhapšen, biće kažnjen. On zna. Zato što je čuo iz pravnih knjiga, iz drugih izvora, a takođe je video da lopova hapse i da ga policija vodi na kažnjavanje. Dakle, imamo dve vrste iskustava: slušanjem i direktnim viđenjem. Na bengalskom se to zove dekhā-śunā. U Indiji se tako zove. Dve vrste iskustva: jedno viđenjem, praktičnim iskustvom, iz prve ruke; drugo slušanjem. Dakle, onaj ko je inteligentan, stiče svoje iskustvo jednostavno slušanjem iz pravog izvora. To je lepo [?].
Naš proces je da stičemo iskustvo o savršenom znanju, odredištu života, jednostavno slušanjem od Kṛṣṇe. Dakle, mi smo najinteligentnije osobe. Nije moguće da se iskusi direktno, ali ako neko ima inteligenciju, onda jednostavno slušanjem i razmatranjem i razmišljanjem o tome, on stiče iskustvo. Dakle, oni koji su veoma grešni, stiču iskustvo slušanjem i direktnim viđenjem, takođe direktnim viđenjem; ipak, ne mogu da se zaustave od grešnih delatnosti. Dakle, Dhṛtarāṣṭra, Dhṛtarāṣṭra, svojim grešnim delatnostima postao je toliko pao da nije slušao ničiji savet, Vidurin savet, Bhīṣmin savet: „Ne planiraj ovako. Oni su zakoniti vlasnici. Pāṇḍave, oni su zakoniti vlasnici. Oni su maloletni, ali ne pokušavaj da ih prevariš.” Ali Dhṛtarāṣṭra je bio...
Dakle, kada je planiranje bilo završeno i bojno polje postavljeno na dharma-kṣetre kuru-kṣetre [Bg 1.1]... Dharma-kṣetre znači, kuru-kṣetre, to mesto je hodočašće. Ljudi i dalje idu tamo da obavljaju religijske ritualne obrede. A u Vedama postoji uputstvo, kuru-kṣetre dharmam ācaret: „Ako želiš da obaviš neke ritualne ceremonije, religijske, onda idi na Kurukṣetru.” Dakle, Kurukṣetra je dharma-kṣetra. To nije izmišljena stvar, kao što kažu nitkovski komentatori, takozvani: „Kurukṣetra znači ovo telo.” Nije to. Onako kako jeste.
Pokušajte da razumete Bhagavad-gītu onakvu kakva jeste. Kurukṣetra, dharma-kṣetra. To je mesto religije. A posebno kada je Kṛṣṇa bio prisutan tamo, to već jeste. Zašto ova kuća? Pre našeg useljenja, zašto je ova kuća bila obična kuća? Sada je hram. To je dharma-kṣetra, to je religijsko mesto. Zašto? Zato što je Kṛṣṇa tamo. Kṛṣṇa je tamo. Dakle, bilo da smatrate Kurukṣetru običnim mestom, ali pošto je na bojnom polju Kṛṣṇa bio prisutan i usmeravao Arjunu, to je već dharma-kṣetra.
Dakle, ranije su ljudi bili religijski obučeni. Tako da nisu mogli da lažu u dharma-kṣetri. To je i dalje praksa. Baš kao u zapadnom svetu, hrišćani idu u crkvu, priznaju, ispovedaju se, „Da, učinio sam to.” Ali to je postalo formalnost. Ali zapravo, treba da se prizna na religijskom mestu: „Da, učinio sam ovo.” Ali to ne znači da priznate i ponovo to uradite. Ne. Priznate jednom, onda vam je oprošteno. Ali nemojte to ponovo da radite.
Ovde Dhṛtarāṣṭra kaže, samavetā yuyutsavaḥ [Bg 1.1]: [Dhṛtarāṣṭra reče: O Sañjaya, pošto su se okupili na mestu hodočašća Kurukṣetri, šta su učinili moji sinovi i sinovi Pāṇḍua, željni borbe?] „Svi ti ljudi, moji sinovi,” māmakāḥ... Māmakāḥ. To znači „moji sinovi”, i pāṇḍava, „i sinovi mog brata Pāṇḍua”, samavetā, „okupili su se.” Koja je svrha? Svrha je yuyutsavaḥ. Ova reč yuyutsu se i dalje koristi u Japanu. Možda znate, yuyutsu, borba. Dakle yuyutsu, oni koji žele da se bore. Sada, obe strane su želele da se bore, i okupile su se. Zašto postavlja pitanje, kim akurvata: „Šta su uradili?” Zato što je bio malo sumnjičav da su „Ovi dečaci, pošto su se okupili na dharma-kṣetri kuru-kṣe..., možda su promenili svoje ideje. Možda su se nagodili.” Zapravo, sinovi Dhṛtarāṣṭre su možda priznali: „Da, Pāṇḍave, vi ste zapravo vlasnici. Koja je svrha bespotrebnog ratovanja?”
Tako je bio veoma zabrinut da li su promenili svoju odluku. Zato pita. Inače ne bi bilo pitanja kim akurvata. On... Baš kao kad vam se da hrana, ako pitam nekoga: „Tom i tom gospodinu su poslužena lepa jela. Šta je onda uradio?” to je glupo pitanje. Jeo bi. To je sve. [smeh] Kakvo je to pitanje „Šta je uradio?” Slično tome, kada je već bilo utvrđeno da treba da se bore, nije bilo takvog pitanja kao kim akurvata, „Šta su uradili?” Ali postavio je ovo pitanje jer je bio sumnjičav da li su promenili svoje mišljenje.
Kim akurvata sañjaya [Bg 1.1]. Pitao je svog sekretara. Bio je slep čovek. Uvek ga je vodio njegov sekretar, Sañjaya, veoma veran sekretar. A on objašnjava Bhagavad-gītu doživljavajući je, putem televizije unutar srca. Ta veština još nije razvijena. Imate televiziju preko mašine, ali postoji i druga televizija — možete da vidite unutar svog srca sve što se dešava napolju. Dakle, ta televizija je bila poznata... To će objasniti Sañjaya, da je milošću Vyāsadeve naučio ovo televizijsko gledanje, i sedeo je sa svojim gospodarom u sobi, i zapravo je video kako se odvija borba, i objašnjavao je. Ovo je osnovni princip Bhagavad-gīte, mislim, osnovna platforma. Pa hajde da raspravljamo postepeno, jedno za drugim...
Puno hvala. Hare Kṛṣṇa.
Bhakte: Sva slava Prabhupādi. [pauza]
Prabhupāda: ...vođa Bhagavad-gīte i postao sādhu, mahātmā, ali kada su otkrili da je mahātmā vođa i da je veliki proučavalac Bhagavad-gīte, usput su se svi ljudi okupili oko njega. Iako je bio političar, on nema nikakve veze sa Bhagavad-gītom ili mahātmom. Ne. [smeh] Jer definicija mahātme je data u Bhagavad-gīti. Definicija mahātme je tu: mahātmānas tu māṁ pārtha daivīṁ prakṛtim āśritāḥ, bhajanty ananya manaso [Bg 9.13]. [O sine Pṛthe, oni koji nisu obmanuti, velike duše, nalaze se pod zaštitom božanske prirode. Potpuno su zaokupljeni predanim služenjem jer Me znaju kao Svevišnju Božansku Ličnost, izvornog i neiscrpnog.] Ovo je mahātmā. Mahātmā znači da je uzeo utočište Kṛṣṇe sto posto, i njegov jedini posao je da obožava i slavi Kṛṣṇu. To je mahātmā.
Tako Gandhi nikada nije verovao da je postojao Kṛṣṇa, ali je postao mahātmā glasanjem naroda. To je sve. Takva vrsta mahātme nije prihvaćena od strane śāstri. Mahātmā je..., prvi simptom mahātme je da on mora da bude veliki bhakta Kṛṣṇe.
To je mahātmā. To je... Mahātmānas tu māṁ pārtha daivīṁ prakṛtim āśritāḥ [Bg 9.13].
I on nije pod uticajem
materijalnog sveta. On je u duhovnom svetu. Daivīṁ prakṛtim
āśritāḥ. A koji je simptom? Bhajanty ananya-manaso.
Ananya-manaso, bez ikakvog skretanja, on je jednostavno predan
Kṛṣṇi. Ovo je mahātmā. Sve je tu u Bhagavad-gīti,
zato vas molim da temeljno proučite Bhagavad-gītu onakvu
kakva jeste. Onda ćete postati savršeno moćni, duhovno.
Sada
pevajte Hare Kṛṣṇa. [kraj]
No comments:
Post a Comment