Predavanje BG 01.24-25 – London
Njegova Božanska Milost
A.C.
Bhaktivedanta Swami Prabhupāda
730720BG-LONDON – 20. jul 1973 – 40 minuta
Pradyumna:
Oṁ namo bhagavate vāsudevāya. Oṁ namo bhagavate vāsudevāya.
Oṁ namo bhagavate vāsudevāya.
(Prabhupāda i bhakte
ponavljaju. Vodi pevanje strofe.)
sañjaya
uvāca
evam ukto hṛṣīkeśo
guḍākeśena
bhārata
senayor ubhayor madhye
sthāpayitvā
rathottamam
(BG 1.24)
(prekid)
bhīṣma-droṇa-pramukhataḥ
sarveśāṁ
ca mahīkṣitām
uvāca pārtha paśyaitān
samavetān
kurūn iti
(BG 1.25)
(prekid) (vodi pevanje sinonima)
sañjayaḥ—Sañjaya; uvāca—rekao je; evam—tako; uktaḥ—obraćen; hṛṣīkeśaḥ—Gospod Kṛṣṇa; guḍākeśena—od Arjune; bhārata—o, potomče Bharate; senayoḥ—vojski; ubhayoḥ—obeju; madhye—u sredini; sthāpayitvā—postavivši; rathottamam—najbolju bojnu kočiju.
Prevod:
Sañjaya
reče: O, potomče Bharate, kada ga je Arjuna ovako zamolio, Gospod
Kṛṣṇa je postavio najbolju bojnu kočiju usred obe vojske.
bhīṣma—Pradeda Bhīṣma; droṇa—učitelj Droṇa; pramukhataḥ—ispred; sarveṣām—svih; ca—takođe; mahīkṣitām—vladara sveta; uvāca—rekao je; pārtha—o, Pārtha (sine Pṛthe); paśya—samo pogledaj; etān—sve njih; samavetān—okupljene; kurūn—sve članove Kuru dinastije; iti—tako.
Prevod:
U
prisustvu Bhīṣme, Droṇe i svih ostalih vladara sveta, Hṛṣīkeśa,
Gospod, reče: „Pārtha, samo pogledaj sve Kurue koji su se ovde
okupili.“
Prabhupāda:
Dakle,
sañjaya uvāca.
U stvari, Sañjaya, sekretar Dhṛtarāṣṭre, iznosi događaje na
bojnom polju. Dhṛtarāṣṭra je slep. Kako je borba na bojnom
polju tekla, Sañjaya je posmatrao, bilo putem televizije ili nečega
sličnog. Inače, kako bi mogao da objasni šta se događa na bojnom
polju dok su sedeli u sobi? Ovu Bhagavad-gītu, Sañjaya je objasnio
sve događaje na bojnom polju Dhṛtarāṣṭri, dok su sedeli u
sobi. Zato je morao da postoji neki vid televizije ili nešto još
više od toga – on je u sebi video sve što se dešava.
Dakle, naučni napredak dolazi, ali i dalje je na materijalnom nivou. Materijalno znači gruba materija i suptilna materija. To je objašnjeno u Bhagavad-gīti:
bhūmir
āpo 'nalo vāyuḥ
khaṁ mano buddhir eva ca
ahaṅkāra
itīyaṁ me
prakṛti bhinnā aṣṭadhā
(BG
7.4)
Zemlja, voda, vatra, vazduh, nebo – ovih pet elemenata su gruba materija. Svi mogu da vide grubu materiju. Mi možemo da vidimo zemlju, možemo da vidimo vodu, možemo da vidimo vatru, vazduh, ili da naslutimo nebo. Ali postoji i suptilna materija: um, inteligencija, lažni ego. Mi ne možemo da vidimo um. Ne možemo da vidimo inteligenciju. Ja razumem da vi imate inteligenciju, ili svi znaju da imamo um, ali ne možemo da ga vidimo. Ovo je suptilno. Oni su takođe materija, suptilna materija.
Dakle, televizor je naprava od grube materije, ali postoji mogućnost da se napravi drugi uređaj od suptilne materije. Postoji mogućnost. Jer, i to je materija. Taj uređaj od suptilne materije još nije otkriven. Ali ovde vidimo da je otkriće suptilne materije postojalo. Inače, kako bi Sañjaya mogao da vidi događaje na bojnom polju? To treba da shvatimo. Oni su veoma ponosni na materijalni napredak nauke, ali ipak, treba da napreduju ka suptilnoj materiji. A iznad te suptilne materije, unutar te suptilne materije, nalazi se duhovni identitet. Indriyāṇi parāṇy āhur indriyebhyaḥ paraṁ manaḥ, manasas tu parā buddhiḥ (BG 3.42).
Najpre možemo da vidimo osobu. Osobu mi vidimo – ali šta zapravo vidimo? Čula. Ali mi ne možemo da vidimo upravljača čula. Upravljač čula je um. A upravljač uma je inteligencija. A vlasnik inteligencije je duša. Ovo je razumevanje. Duša je tu. Čija je inteligencija? Čim mi kažemo „inteligencija“, čija je to inteligencija? To je inteligencija duše. Odakle dolazi inteligencija? Od Paramātme, Hṛṣīkeśe. Zato se ovde koristi ova reč – Hṛṣīkeśa.
Inteligencija dolazi od Paramātme. Inače, mi ne možemo da delujemo. Kao što dete ima inteligenciju, ali njome upravlja inteligencija roditelja: „Dragi sine, uradi ovako“, i dete to uradi. Slično tome, mi imamo um, inteligenciju, sve to, ali time upravlja nadinteligencija, Kṛṣṇa. Zato se On naziva Hṛṣīkeśa. Već smo objasnili značenje Hṛṣīkeśa.
Zato treba da dostignemo taj nivo na kome možemo da razgovaramo sa Hṛṣīkeśom. To je duhovni nivo. To je moguće. Što više postanemo pročišćeni, možemo da razgovaramo sa Hṛṣīkeśom, koji je u nama. On nije izvan nas. Iako je On u Goloka Vṛndāvani – Kṛṣṇa je uvek u Vṛndāvani, u duhovnom svetu – ali pošto je On Kṛṣṇa, On može da boravi i sa nama u isto vreme, istovremeno. To je Kṛṣṇa. Goloka eva nivasaty akhilātma-bhūtaḥ (Bs. 5.37).
goloka-nāmni
nija-dhāmni tale ca tasya
devī-maheśa-hari-dhāmasu teṣu
teṣu
te te prabhāva-nicayā vihitāś ca yena
govindam
ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
(Bs.
5.43)
Planirano je da naš Māyāpur hram bude napravljen po ovom modelu. Goloka-nāmni nija-dhāmni tale ca tasya.
Najviši planetarni sistem, duhovni, to je duhovna planeta, koja se zove goloka-nāmni, Goloka Vṛndāvana. Mi smo tu sliku prikazali na korici Bhāgavate. Verovatno znate. Najviša, izvorna planeta jeste Goloka. Goloka-nāmni nija-dhāmni. To je prebivalište Kṛṣṇe, kṛṣṇa-dhāma. Ljudi tragaju za Bogom, ali zapravo postoji planeta na kojoj Bog živi, Kṛṣṇa živi. Ali vi imate svoju napravu, avion, sputnik.
Vi možete da pokušate da stignete tamo. Ali vi ne možete ni do najviše planete u ovom materijalnom univerzumu da stignete. Svi to vide. Mi vidimo zvezde ili planete. Sada vi imate napravu; pokušajte da odete tamo. Ne možete. Toliko ste ograničeni. Ne možete čak ni do Meseca, koji je tako blizu, da odete. Ne možete da odete. Ali ipak, mi smo ponosni na naše avione, sputnik. Mi mislimo: „Sada smo postali Bog.“
Oni nitkovi ne znaju šta je Bog. Svi su oni nitkovi. Nemaju pojma šta je Bog. Zato su prihvatili drugog nitkova za Boga. To se dešava. Vi ne možete da stignete. Panthās tu koṭi-śata-vatsara-sampragamyo vāyor athāpi manaso muni-puṅgavānām, so 'pyasti yat prapada-sīmny avicintya-tattve, Putovanje od stotinu miliona godina, čak i brzinom svetlosti ili misli, ne može dostići kraj Gospodove energije. (Bs. 5.34), śāstra vam daje to objašnjenje. Kao što vaša materijalna nauka takođe daje informaciju da postoji jedna planeta, najviša planeta, i da neko može da stigne tamo sputnikom za četrdeset hiljada godina. Pa, ko će živeti četrdeset hiljada godina da bi stigao tamo? Ali teoretski, oni imaju sve te pretpostavke. Najviša planeta. Materijalna. To nije duhovna.
Dakle, kada se završi ovaj materijalni svet, postoji prekrivač univerzuma, zaliha materije, mahat-tattva, iz koje sve ovo materijalno potiče. Postoji ta zaliha. Zato vi morate da probijete kroz tu zalihu materije. A svaki sloj zalihe je deset puta deblji od prethodnog. Vi morate da probijete kroz te zalihe, materijalne zalihe, pa tek onda možete da stignete do duhovnog sveta. A u duhovnom svetu postoji mnogo, „mnogo“ znači tri puta više nego ovih univerzuma. Ovaj univerzum, ovaj materijalni univerzum, samo je četvrtina Kṛṣṇinog stvaranja. Ekāṁśena sthito jagat. Kada je Arjuna pitao Kṛṣṇu: „Možeš li da mi kažeš nešto o Svojim obiljima?“ „Da.“ On je rekao: „Ja sam ovo. Od svega ovoga, ja sam ovo“, i tako dalje. Na kraju je sumirao:
athavā
bahunaitena
kiṁ jñātena tavārjuna
viṣṭabhyāham
idaṁ sarvam
ekāṁśena sthito jagat
(BG
10.42)
Ekāṁśena. Vi gledate ovaj univerzum. Ovaj univerzum je samo delić materijalnog stvaranja. Samo delić. Caitanya Mahāprabhu nas je poučio. Jedan od Njegovih bhakta zamolio je Caitanyu Mahāprabhua: „Moj dragi Gospode, Ti si lično došao. Molim Te, povedi sva živa bića u duhovni svet. Budi dovoljno milostiv prema njima. A ako misliš da su toliko grešni da ne mogu da budu odvedeni, onda sve njihove grehove prenesi na mene. Ti ih povedi. Ti ih povedi.“
Caitanya Mahāprabhu se tada nasmejao i rekao: „Čak i kada bih poveo sva živa bića iz ovog univerzuma, znate li vi da je ovaj univerzum samo jedan sićušan deo svih ostalih univerzuma? Postoji mnogo drugih univerzuma.“ On je uporedio: „Zamislite džak pun zrna gorušice – i ovaj univerzum je kao jedno zrno gorušice u tom džaku.“ Toliko mnogo univerzuma postoji. Toliko mnogo univerzuma.
To je potvrđeno i u Brahma-saṁhiti: yasya prabhā prabhavato jagad-aṇḍa-koṭi (Bs. 5.40). Jagad-aṇḍa znači univerzum. Brahmāṇḍa, jagad-aṇḍa. Koṭi znači bezbroj. Jagad-aṇḍa-koṭi. Yasya prabhā prabhavato jagad-aṇḍa-koṭi-koṭiṣv aśeṣa-vasudhādi-vibhūti-bhinnam (Bs. 5.40). U svakom univerzumu postoje bezbrojne planete. I svaka planeta je različita od ostalih. To je Božje stvaranje. A ovi nitkovi prave „Boga“.
I postoji još jedan opis: yasyaika-niśvasita-kālam athāvalambya jīvanti loma-vilajā jagad-aṇḍa-nāthāḥ (Bs. 5.48). Ovaj jagad-aṇḍa, univerzum. I u svakom univerzumu postoji upravljač univerzuma, Brahmā. On se naziva jagad-aṇḍa-nātha, gospodar ovog univerzuma. Pošto Brahmā upravlja univerzumom, svaki univerzum se zove brahmāṇḍa. Time upravlja Brahmā. U Brahma-saṁhiti dobijamo podatak: jagad-aṇḍa-nāthāḥ, u množini. Postoji mnogo, mnogo hiljada jagad-aṇḍa...
Nije samo jedan Brahmā. Bezbroj Brahmāa, bezbroj Śiva, bezbroj Viṣṇua, bezbroj Sunaca. Bezbroj... zato što ima bezbroj univerzuma. Sada zamislite. To je materijalno stvaranje. A u tom materijalnom stvaranju, Kṛṣṇa kaže: ekāṁśena sthito jagat (BG 10.42). Uzimajući sve materijalne univerzume, to je samo četvrtina stvaranja Gospoda. A tri četvrtine stvaranja predstavlja duhovni svet. Samo zamislite kakav je duhovni svet. I na tom duhovnom nivou, najviša planeta je Goloka.
Vi ne možete čak ni do Meseca da odete. Kako onda možete da odete do te duhovne planete, probijajući se kroz materijalne prekrivače, dolazeći do duhovnog sjaja, Brahmana, i tek nakon svih tih univerzuma...? Zato je rečeno: panthās tu koṭi-śata-vatsara-sampragamyaḥ (Bs. 5.34). Koṭi-śata-vatsara znači milioni godina – čak i kada biste išli svojim sputnikom punom snagom... panthās tu koṭi-śata-vatsara. Ne ovim sputnikom, nego napravite letelicu koja leti brzinom uma. Ovo je materijalna brzina. Kakva je to brzina? Nekoliko hiljada, dvadeset hiljada, pedeset hiljada. Ali znate li vi šta je brzina uma? Sediš ovde i odmah, za tren oka, možeš da odeš u Indiju. To je brzina uma. Odmah.
Dakle, panthās tu koṭi-śata-vatsara sampragamyo vāyor athāpi (Bs. 5.34). Brzinom vazduha ili brzinom uma. Vāyor athāpi manaso muni-puṅgavānām. I ako najveći naučnici, muni-puṅgava – puṅgava znači veoma stručan, nara-puṅgava – dakle, veliki, veliki naučnici, ako mogu da otkriju letelicu koja leti brzinom uma ili brzinom vazduha... Oni to nisu uspeli... ne mogu da lete brzinom vazduha. Lete na vazduhu, ali ne brzinom vazduha. Tako, čak i kada biste milijardama godina išli tom brzinom, avicintya-tattve – i dalje biste shvatili: „O, Goloka Vṛndāvana je veoma, veoma daleko.“ To je situacija.
Dakle, taj Kṛṣṇa... a mi objašnjavamo ko je Kṛṣṇa. Nemojte da mislite da je Kṛṣṇa običan čovek. Avajānanti māṁ mūḍhā mānuṣīṁ tanum āśritam (BG 9.11). Pošto se On milostivo pojavljuje pred nama kao običan čovek, nemojte da mislite da je On kao mi. To je zaključak. Kao što ovi nitkovi misle: „Pošto se Kṛṣṇa pojavio kao čovek, i ja sam Bog. „I ja sam Bog. Zašto bi Kṛṣṇa bio jedini Bog?“ Tako mi pokušavamo da objasnimo ko je Kṛṣṇa, Hṛṣīkeśa. Hṛṣīkeśa. Zatim goloka-nāmni. Goloka eva nivasaty akhilātma-bhūtaḥ. Goloka eva nivasati.
ānanda-cinmaya-rasa-pratibhāvitābhis
tābhir
ya eva nija-rūpatayā kalābhiḥ
goloka eva nivasaty
akhilātma-bhūto
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ
bhajāmi
(Bs. 5.37)
Dakle, naše obožavanje je veoma suptilno. Tam ahaṁ bhajāmi. Mi obožavamo tog Govindu, ādi-purušu. Govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi. Mi ne obožavamo obične, takozvane nitkove. Mi obožavamo Govindu. Kako je opisan Govinda? Opis Govinde je u Brahma-saṁhiti. Taj Govinda, ānanda-cinmaya-rasa-pratibhāvitābhiḥ: „On je uvek u duhovnom svetu, koji je ānanda-cinmaya-rasa“. Ne ova vrsta ānande – cinmayānanda, duhovno blaženstvo.
Duhovno blaženstvo znači da ono neprestano traje, pa ipak nikome ne dosadi. Ovde, vi možete da prihvatite bilo koju ānandu u ovom materijalnom svetu, mnogo stvari, ali ona ne može dugo da traje. Recimo, ako vam dam rasagullu, jednu rasagullu, uzmete i kažete: „O, divna je.“ Drugu: „Divna.“ Treću: „Divna.“ Vidite? Posle četvrte ili pete: „Ne, ne želim više.“ Gotovo. Slično, bilo koju ānandu da prihvatite – uživanje u seksu – ne može da traje. Gotovo. Zato pokušajte da razumete šta je cinmayānanda. Ānanda-cinmaya-rasa-pratibhā... to nikada ne prestaje. Nastavlja se, nava-nava-yauvana – jedno za drugim, novo, novo, novo, novo. Pokušajte da shvatite šta je duhovno blaženstvo. Nemojte... sahajiyā-e prihvataju materijalno blaženstvo kao duhovno blaženstvo. To se zove sahajiyā. Nemojte da budete sahajiyā. Pokušajte da razumete prema śāstrama.
Dakle, Kṛṣṇa se ovako opisuje, ovako On postaje Hṛṣīkeśa: goloka eva nivasati. On uživa sa Svojim pratiocima, pastirima, gopījama, u goloka-nāmni nija-dhāmni, u vlastitom prebivalištu koje se zove Goloka. On tamo uživa. A istovremeno, On je i u vašem srcu. To je Kṛṣṇa, Hṛṣīkeśa. On je prisutan istovremeno, ne samo u vašem srcu, već i u atomu. Aṇḍāntara-stha-paramāṇu-cayāntara-sthaṁ govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ... (Bs. 5.35). Ne samo u vašem srcu, već i u atomu. Zamislite koliko ima atoma. Dakle, Kṛṣṇa je svuda.
Mi treba da prihvatimo znanje o Kṛṣṇi iz śāstre. Śāstram eva cakṣusā. Vedānta-sūtra. Vaše oči treba da budu śāstra, a ne vaša maštanja ili nagađanja. Śāstra-cakṣusā, gledati očima sastra. Yaḥ śāstra-vidhim utsṛjya vartate kāma... (BG 16.23). Ako odbacite smernice śāstre i počnete da izmišljate svoj put, yaḥ śāstra-vidhim utsṛjya vartate kāma-kārataḥ, onako kako vi želite, tada na sa siddhim avāpnoti: nikada nećete dostići siddhi, savršenstvo. Nikada. Na sa siddhim avāp... na sukham, niti sreću.
A da ne govorimo o parāṁ gatim, o povratku kući, povratku Bogu. Dakle, śāstra-cakṣusā. Sve treba da uzimate iz śāstre. Zato što smo sada slepi. Śāstra-cakṣusā. Naše śāstra-jñāna – zato što duhovni učitelj prosvetljuje učenika śāstra-jñānom, zato je on duhovni učitelj. Ako duhovni učitelj obmanjuje učenika, onda on nije duhovni učitelj. Obmana – ne.
om
ajñāna-timirāndhasya
jñānāñjana-śalākayā
cakṣur
unmīlitaṁ yena
tasmai śrī-guruve namaḥ
(Śrī
guru-praṇāma)
Ovo je guru. Guru znači da će uvek prosvetljavati učenike svetlom śāstre. Ne da kaže: „Nema potrebe za śāstrom. Ja sam inkarnacija. Šta god ja kažem, to treba da prihvatite.“ Ne. To je nitkov. Odmah, onaj ko nema uporište u śāstri, odmah ga smatrate za nitkova prvog reda. To je zaključak.
Dakle, ovde je śāstra, Bhagavad-gītā. Hṛṣīkeśa. Već smo to objasnili jednog dana. I ovde ponovo objašnjavamo. Hṛṣīkeśa. Kṛṣṇa. Kṛṣṇa je tamo. On nikada ne napušta Vṛndāvanu. On je tamo. Zašto? I ovde. Kao što vidite, veoma bogat čovek, veoma uticajan čovek, predsednik, živi u svojo kući. Kraljica je u Bakingemskoj palati. Ali ona ne može istovremeno da ode bilo gde i svuda. Ne. Ona je zatvorena u Bakingemskoj palati. Kṛṣṇa nije takav. Zato je On Hṛṣīkeśa. Pokušajte da razumete razliku između Kṛṣṇe i drugih. Kṛṣṇa je goloka eva nivasaty akhilātma-bhūtaḥ (Bs. 5.37). Ātma-bhūta, duša svih bića. Ovaj ātma-bhūta je Hṛṣīkeśa. On daje inteligenciju. Što više postanete pročišćeni, toliko više dobijate direktna uputstva od Hṛṣīkeśe. To je poenta.
A kako možete da postanete pročišćeni? Pročišćeni znači da više niste pod uticajem osobina materijalne prirode. To je objašnjeno: guḍākeśa. Guḍāka-īśa. Guḍāka znači tama, a īśa, kada postanete gospodari ovog materijalnog sveta, ili materijalnih čula. Ovaj materijalni svet su materijalna čula, to je sve. Dakle, ako postanete gospodari materijalnih čula, tada postajete guḍākeśa. Zato je Arjuna ovde opisan kao guḍākeśa.
Nemojte da mislite da je Arjuna bio u zabludi. Ne, to nije moguće. Kako bi mogao da bude? On je stalno sa Kṛṣṇom. Kako može biti pogrešno usmeren? Ne, to nije moguće. U Caitanya-caritāmṛti se kaže: kṛṣṇa sūrya-sama māyā andhakāra (CC Madhya 22.31). Dakle, guḍāka znači tama, māyā. Kṛṣṇa sūrya-sama māyā andhakāra. Tama i svetlo uvek su jedno pored drugog. Imamo iskustvo. Ovde je sunčeva svetlost, ovde je tama. Dakle, te dve stvari su uvek tu. Pa:
kṛṣṇa—sūrya-sama;
māyā haya andhakāra
yāhāṅ kṛṣṇa, tāhāṅ nāhi
māyāra adhikāra
Gde god je Kṛṣṇa, tamo nema nadležnosti tame, odnosno māye.
daivī hy
eṣā guṇamayī
mama māyā duratyayā
mām eva ye
prapadyante
māyām etāṁ taranti te
(BG
7.14)
Možete odmah da izađete iz dometa māye ako uvek ostanete predani Kṛṣṇi. Māyā vas neće dotaći. Kao što, ako uvek ostanete na suncu, nema ni govora o noći. Danas je to veoma lako. Ako samo letite avionom na zapadnoj strani, nikada nećete dočekati noć. Samo kružite. Da, materijalno je moguće. Samo letite avionom na zapadnu stranu. Počnite da letite ujutru i idite na zapad, i ne stajete. Idite koliko dana želite, nikada nećete dočekati noć. To je praktično. Slično tome, ako uvek ostanete sa Kṛṣṇom, vi ste guḍākeśa – nikada nećete doživeti tamu. Māyā vas neće dotaći. To je svesnost Kṛṣṇe. Zato pokušajte da postanete guḍākeśa.
Dakle, Arjuna je ovde opisan kao guḍākeśa. Guḍāka znači tama, a īśa znači gospodar. Onaj ko je gospodar tame, on je guḍākeśa. Materijalni svet je tama. Svetlo je Kṛṣṇa. Zato, što više ostanete sa Kṛṣṇom, što više razvijate svesnost Kṛṣṇe, vi možete da izađete iz tame. To je cilj života – da pređete iz tame u svetlo.
Dakle, ovde je rečeno: „evam ukto hṛṣīkeśo guḍākeśena bhārata.“ Arjuna je gospodar tame jer je uvek sa Kṛṣṇom. Ako i vi uvek ostanete sa Kṛṣṇom, možete da postanete gospodar tame. Tada tama materijalnog sveta neće imati uticaja na vas. To je svesnost Kṛṣṇe.
Zato je Arjuna ovde opisan kao guḍākeśa. Arjuna nije obična osoba, a Kṛṣṇa nije običan čovek. Obojica su na duhovnom nivou. Arjuna je večni pratilac Kṛṣṇe, i on ne može da bude pod uticajem materijalne tame. On je guḍākeśa.
Dalje stoji: „evam ukto hṛṣīkeśo guḍākeśena bhārata, senayor ubhayor madhye sthāpayitvā rathottamam.“ Kṛṣṇa je postavio bojnu kočiju u sredinu obe vojske. On je ispunio Arjuninu želju.
A sledeći stih kaže: „bhīṣma-droṇa-pramukhataḥ sarveṣāṁ ca mahīkṣitām, uvāca pārtha paśyaitān samavetān kurūn iti.“ U prisustvu Bhīṣme, Droṇe i svih ostalih velikih vladara, Kṛṣṇa je rekao: „Pārtha, pogledaj ove okupljene Kurue.“
Ovo je veoma značajno. Kṛṣṇa je doveo Arjunu pravo pred najveće ratnike – Bhīṣmu i Droṇu, njegove učitelje i starešine. Kṛṣṇa je hteo da Arjuna vidi s kim mora da se bori – da to ne budu nepoznati ljudi, već njegovi rođaci, učitelji, prijatelji. Sve to je Kṛṣṇa učinio sa posebnom svrhom, da bi Arjuna shvatio ozbiljnost situacije. Jer cilj Bhagavad-gīte je da nas nauči kako da ostanemo na duhovnoj platformi, čak i u najtežim materijalnim okolnostima.
Kṛṣṇa je poznat kao Hṛṣīkeśa – gospodar čula. On nas vodi iznutra. Ako uvek slušamo Kṛṣṇu, ako razvijamo svesnost Kṛṣṇe, On može da nas vodi i kroz najteže životne izazove. Zato je potrebno da se predamo Kṛṣṇi i da Mu dozvolimo da nas vodi.
Zato je Bhagavad-gīta veoma značajna. Ona nas uči kako da razvijemo svesnost Kṛṣṇe, kako da ostanemo čvrsti na duhovnom putu, bez obzira na spoljašnje okolnosti. Arjuna je bio ratnik, ali je sve vreme ostao u svesnosti Kṛṣṇe. Mi treba da sledimo njegov primer.
Zato je rečeno: „daivī hy eṣā guṇamayī mama māyā duratyayā, mām eva ye prapadyante māyām etāṁ taranti te“ (BG 7.14). Ako se predate Kṛṣṇi, možete odmah da pređete preko iluzorne energije, māye. To je praktičan put ka oslobođenju – predanost Kṛṣṇi, razvijanje svesnosti Kṛṣṇe, služenje Kṛṣṇe.
Mi treba da shvatimo da je ovaj materijalni svet samo privremeno mesto, puno tame i nevolje. Pravo utočište, pravo blaženstvo i svetlo, nalazi se kod Kṛṣṇe, u svesnosti Kṛṣṇe. Ako uvek ostanete sa Kṛṣṇom, možete da pobedite tamu i razvijete pravu duhovnu sreću.
Zato, molim vas, pokušajte da razvijate svesnost Kṛṣṇe, pokušajte da ostanete u društvu bhakta, pokušajte da se bavite predanim služenjem, pevanjem svetih imena, slušanjem o Kṛṣṇi, i sigurno ćete dostići duhovnu platformu, gde nema više tame, gde je samo svetlo, blaženstvo i večna služba Kṛṣṇi.
Hvala vam puno.
(Haribol! – kraj predavanja)
No comments:
Post a Comment