Thursday, March 27, 2025

Bg 2.1–10 - 25. novembar 1968

Bhagavad-gītā 2.1–10 i razgovor

25. novembar 1968, Los Anđeles
681125BG-LOS ANGELES [99:00 minuta]

Prabhupāda: Ko je uzeo tvoje Božanstvo?

Bīrabhadra: Ko Ga je uzeo? Ne znam. Neko, provalili su u kuću, uzeli su jednu pisaću mašinu i mašinu za šivenje, i mislim da je...

Prabhupāda: Ko? Pisaću mašinu? Kada?

Tamāla Kṛṣṇa: Prošle noći. Juče smo tek dobili novu mašinu za šivenje...

Prabhupāda: Heh?

Tamāla Kṛṣṇa: ...veoma skupu mašinu za šivenje, i ukrali su je.

Prabhupāda: Mašinu za šivenje?

Tamāla Kṛṣṇa: I pisaću mašinu. Uzeta je iz kuće.

Revatīnandana: Dok smo bili u Grifit Parku sa kīrtana grupom, provalili su nam u kuću i uzeli je.

Tamāla Kṛṣṇa: Da.

Prabhupāda: Znači, taj kraj nije dobar?

Tamāla Kṛṣṇa: Ne, nije dobar kraj. Zato ćemo sada preduzeti više mera opreza.

Prabhupāda: Neko mora uvek da ostane.

Tamāla Kṛṣṇa: U redu.

Prabhupāda: To je jedina mera opreza.

Tamāla Kṛṣṇa: Da, baš sam o tome razmišljao.

Prabhupāda: Mislim da i u našem stanu neko mora da ostane. Ovde, ovo je... U Njujorku sam takođe izgubio pisaću mašinu, magnetofon. U 72. ulici, po danu, u devet sati. Otišao sam da jedem kod dr Mišre oko devet, i kada sam se vratio, videli smo da su vrata obijena. Onaj nadzornik, bio je crnac. On je to uradio, znam. To je ovde vrlo čest slučaj. Kupili ste novu mašinu i novu...?

Tamāla Kṛṣṇa: Magnetofon... Mislim, mašina za šivenje je bila od Śīlavatī. Poslala ju je ovamo sa Dineśom. Dobio sam je samo dva ili tri sata pre toga.

Prabhupāda: I tvoj magnetofon?

Dineśa: Ne. Doneo sam mašinu za šivenje od Śīlavatī iz San Franciska. Da. Tu mašinu za šivenje.

Prabhupāda: A pisaća mašina, čija je?

Tamāla Kṛṣṇa: Pisaća mašina je bila moja. Tek... Puruṣottama mi ju je tek doneo iz Njujorka od mojih roditelja. Dakle, manje od nedelju dana, i obe su nestale.

Prabhupāda: Nova pisaća mašina?

Tamāla Kṛṣṇa: Pa, bila je praktično nova. Bila je to vrlo dobra pisaća mašina.

Prabhupāda: Koja je marka?

Tamāla Kṛṣṇa: Olivetti. Prenosiva.

Prabhupāda: Olivetti prenosiva.

Tamāla Kṛṣṇa: Da. Dobra. Ali mašina za šivenje je veoma skupa. Možda 150 dolara.

Govinda dāsī: 163 dolara.

Tamāla Kṛṣṇa: 163 dolara. Veoma dobra.

Prabhupāda: Dakle, treba da pazimo. Šta može da se uradi? Sada treba da budete veoma pažljivi, i neko mora uvek da ostane tamo.

Govinda dāsī: Mi ipak živimo u veoma dobrom kraju. Oni žive blizu Votsa, a to je... Žive blizu okruga Vots, a okrug Vots je veoma ozloglašen. Tamo su pre dve, tri godine bili sedmodnevni nemiri sa pucnjavom i pobunama crnaca. Mi živimo u veoma lepom kraju, ali tamo gde oni žive je veoma loše mesto.

Prabhupāda: Pa ćete nastaviti da živite tamo? [smeška se]

Tamāla Kṛṣṇa: Da, to je u [nerazgovetno]. Nije direktno u najgorem području. Nije u okrugu Vots. To je drugo područje, ali ipak... Mesto gde vi živite je veoma dobro. Mislim da tamo ne bi bilo krađe. Bezbednije je.

Prabhupāda: Da. Izgleda kao veoma ugledan kraj.

U redu. Čitaj.

Tamāla Kṛṣṇa: „Sañjaya reče: Videvši Arjunu punog saosećanja i veoma žalosnog, očiju punih suza, Madhusūdana, Kṛṣṇa, izgovori sledeće reči. (Bhagavad-gītā 2.1)

Svevišnja Ličnost reče: 'Dragi Moj Arjuna, otkuda te nečistoće na tebi? One nimalo ne priliče čoveku koji poznaje napredne životne vrednosti. One ne vode na više planete, već u sramotu [Bg. 2.2].' SMISAO...“

Prabhupāda: Dakle, Arjuna je bio saosećajan prema svojoj braći i rođacima, i praktično je plakao, sa suzama u očima, a Kṛṣṇa je rekao da to nije arijevski. To ne priliči jednom Āryanu. Samo pogledajte. Bio je tako saosećajan, ali Kṛṣṇa to ipak nije odobrio.

Nastavi.

Tamāla Kṛṣṇa: SMISAO: „Sanskritsku reč Bhagavān objašnjava veliki autoritet Parāśara Muni, otac Vyāsadeve. Svevišnja Ličnost koja poseduje sva bogatstva, svu snagu, svu slavu, svu lepotu, svo znanje i svo odricanje naziva se Bhagavān. Postoje mnoge osobe koje su veoma bogate, veoma moćne, veoma lepe, veoma slavne, veoma učene i veoma odvojene, ali niko ne može da tvrdi da poseduje sva ta obilja u potpunosti.

Takva tvrdnja se odnosi samo na Kṛṣṇu, i kao takav On je Svevišnja Božanska Ličnost. Nijedno živo biće, uključujući Brahmu, ne može da poseduje takvo obilje. Ni Gospodin Śiva, pa čak ni Nārāyaṇa ne mogu da poseduju takvo obilje u potpunosti kao Kṛṣṇa.

Analitičkim proučavanjem takvih poseda, sam Gospod Brahmā u Brahma-saṁhiti zaključuje da je Gospod Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Ličnost. Niko Mu nije ravan niti je iznad Njega. On je prvobitni Gospod, ili Bhagavān, poznat kao Govinda, i On je svevišnji uzrok svih uzroka. To je rečeno na sledeći način:

„Postoje mnoge ličnosti koje poseduju osobine Bhagavāna, ali Kṛṣṇa je iznad svih njih jer Ga niko ne može nadmašiti. On je Svevišnja Osoba i Njegovo telo je večno, puno znanja i blaženstva. On je prvobitni Gospod Govinda i uzrok svih uzroka.“

I u Bhāgavatamu postoji spisak mnogih inkarnacija Svevišnje Božanske Ličnosti, ali Kṛṣṇa je tu opisan kao izvorna Ličnost iz koje se šire mnoge, mnoge inkarnacije i Božanske Ličnosti. To je rečeno na ovaj način:

„Svi ovde navedeni spiskovi inkarnacija Božanske Ličnosti su ili plenarne ekspanzije ili delovi plenarnih ekspanzija Svevišnje Božanske Ličnosti, ali Kṛṣṇa je sama Svevišnja Božanska Ličnost. Zato je Kṛṣṇa izvorna Svevišnja Božanska Ličnost, Apsolutna Istina, izvor i Nad-duše i bezličnog Brahmana.“

U prisustvu Svevišnje Osobe, Arjunino tugovanje za rođacima je svakako neprilično, i zato je Kṛṣṇa izrazio svoje iznenađenje rečju kutas, 'otkuda'. Takva nemuževna osećanja nikada se nisu očekivala od osobe koja pripada civilizovanoj klasi ljudi poznatoj kao Āryani.

Reč Āryan se odnosi na osobe koje znaju vrednost života i imaju civilizaciju zasnovanu na duhovnoj spoznaji. Osobe koje vodi materijalna koncepcija života ne znaju da je cilj života spoznaja Apsolutne Istine, Viṣṇua, ili Bhagavāna. Takve osobe su opčinjene spoljašnjim odlikama...“

Prabhupāda: Ali u današnje vreme oni tvrde: „Mi pripadamo arijevskoj porodici“, ali nemaju kvalifikacije jednog Āryana. Kvalifikacija Āryana je tu opisana. Arjuna je samo malo pokolebao, pokazao je svoju malu slabost, i odmah je bio osuđen kao nearijevac: „Oh, ti upravo pokazuješ simptome nearijevca.“ Vidite. I to od Kṛṣṇe. Ali, reč Āryan nije obična. Biti Āryan znači biti savršeno ljudsko biće, koliko je to moguće. To je arijevska civilizacija.

Nastavi.

Tamāla Kṛṣṇa: „Takve osobe su opčinjene spoljašnjim odlikama materijalnog sveta, i zato ne znaju šta je oslobođenje. Osobe koje nemaju znanje o oslobođenju od materijalnog ropstva nazivaju se nearijevcima. Arjuna je pokušavao da odstupi od svojih propisanih dužnosti, odbijajući da se bori, iako je bio kṣatriya, ili ratnik.

Ovaj kukavički čin opisan je kao priličan nearijevcima. Takvo odstupanje od dužnosti ne pomaže čoveku u napretku duhovnog života, niti mu čak daje priliku da postane slavan na ovom svetu. Gospod Kṛṣṇa nije odobravao takozvano saosećanje Arjune prema svojim rođacima.“

Prabhupāda: Takozvano saosećanje. Mislio je da će ga Kṛṣṇa, da tako kažem, pohvaliti zato što pokazuje to saosećanje. Ali Kṛṣṇa je to osudio. Da. Upravo suprotno. Drugim rečima, Kṛṣṇa je takođe veoma strog. To je odlika Kṛṣṇe i Njegovih pratioca.

Vajrād api kaṭhora i kusumād api kamala. Nežniji od cveta i tvrđi od munje. Dve strane. Kada je Kṛṣṇa strog, tvrđi je od munje, a kada je nežan, nežniji je od cveta. Ova dva primera su data. Vajrād api kaṭhora, kusumād api kamala.

Dakle, Kṛṣṇa nije popustljiv prema Svom prijatelju ili Svom bhakti. Jer mu ta popustljivost neće pomoći. Neće mu pomoći. Ponekad se čini da je veoma grub prema bhakti, ali On nije grub. Baš kao što otac ponekad postane veoma strog. To je dobro. To će se i dokazati, kako će Kṛṣṇina grubost dokazati njegovo spasenje. Na kraju će Arjuna priznati: „Tvojom milošću, moja iluzija je sada gotova.“

Dakle, ovakva strogost od Boga prema bhakti se ponekad pogrešno shvata. Zato što smo uvek navikli da prihvatamo ono što je odmah veoma prijatno, ali ponekad ćemo otkriti da ne dobijamo ono što je odmah veoma prijatno. Ali ne treba da budemo razočarani. Treba da se držimo Kṛṣṇe. To je Arjunin položaj.

Nastavi.

Tamāla Kṛṣṇa: „O Pṛthin sine, ne predaj se toj ponižavajućoj nemoći.“ [Bg. 2.3]

Prabhupāda: Hm. Ponižavajuća nemoć. On ne želi da vidi [smeška se] Svog bhaktu kao kukavicu i nemoćnog. Dakle, ta takozvana osobina, nemoć i škrtost, to nije osobina za bhaktu. On mora da bude na svaki način veoma stručan i sposoban. Kṛṣṇa to želi da vidi. Da.

Nastavi.

Tamāla Kṛṣṇa: „To ti ne priliči. Odbaci takvu sitničavu slabost srca i ustani, o ti koji kažnjavaš neprijatelja.“

Prabhupāda: On mu se posebno obraća, „ti koji kažnjavaš neprijatelja“. Tamo gde nema izgovora, moraš da budeš onaj koji kažnjava. Ne da ćeš biti „veoma ponizan zato što sam postao svestan Kṛṣṇe“. Moraš da budeš ponizan, ali ako postoji potreba, bićeš munja. To Kṛṣṇa poučava.

Tamāla Kṛṣṇa: „Arjuna reče: O ubico Madhua, Kṛṣṇa, kako mogu u bici uzvratiti strelama na ličnosti poput Bhīṣme i Droṇe, koji su dostojni mog obožavanja?“ [Bg. 2.4]

Prabhupāda: Naravno, nisu sva objašnjenja tu. Ovde, ovim rečima, Kṛṣṇa se obratio Arjuni, „ti koji kažnjavaš neprijatelje“. A Arjuna se obraća Kṛṣṇi, „Madhusūdana“, ili ubica demona Madhua. „Da, Ti mi se obraćaš kao onome ko kažnjava neprijatelje, ali da li Ti misliš da su moj deda, moj učitelj, moji neprijatelji?

Ti si ubio demona Madhua, zato Ti je ime Madhusūdana, ali Ti od mene tražiš da ubijem svog dedu i učitelja.“ To je nagoveštaj. „U redu je što Ti je ime Madhusūdana. Ubio si jednog demona koji se zvao Madhu, ali Ti od mene tražiš da budem Bhīṣmasūdana? Bhīṣma je moj deda. I Droṇasūdana?“ Sūdana znači ubica. „Pa kako ja to mogu da budem?“ To je odgovor.

Tamāla Kṛṣṇa: „Bolje je živeti na ovom svetu proseći nego živeti po cenu života velikih duša koje su moji učitelji. Iako su pohlepni, oni su ipak nadređeni. Ako oni budu ubijeni, onda će naš plen biti ukaljan krvlju.“ [Bg. 2.5]

Prabhupāda: Ovo je još jedan pokazatelj kako treba da se iskazuje poštovanje nadređenima. Arjuna kaže: „Iako su postali pohlepni, oni su ipak moji nadređeni.“ Pohlepni, zašto? „Oni imaju potpunu naklonost prema meni. Moj deda Bhīṣma ima potpunu naklonost prema meni. A Droṇācārya, ja sam njegov veoma drag učenik, tako da i on ima veoma... dobru naklonost prema meni.

Ali zato što ih je Duryodhana platio, prihvatio je njihovu službu. Platio ih je. Zato su pohlepni. Samo zbog novca, uprkos tolikoj naklonosti i intimnom odnosu, prihvatili su službu Duryodhane, računajući na novac. Zato su pohlepni. Ali uprkos tome što su pohlepni, oni su vredni mog poštovanja.“

Ovo je poštovanje. Ovo je poštovanje, da osobi vrednoj poštovanja, koja je meni vredna poštovanja, čak i ako postoje neke osobine koje ne zaslužuju poštovanje, ipak treba da se oda poštovanje. Ovo je odavanje poštovanja. Da. Ponekad može da bude... Primer koji je dat, naći ćete u Bhagavad-gīti, api cet sudarācāro bhajate mām ananya-bhāk sādhur eva sa mantavyaḥ [Bg. 9.30]:

„Čak i ako se ponekad utvrdi da bhakta ne postupa ispravno, ali zato što ima tu nepokolebljivu veru i predanost Meni,“ kaže Kṛṣṇa, „zato je on svet.“ Samo zbog te jedne kvalifikacije — on ne zna ni za koga osim za Kṛṣṇu.

Dakle, takvoj osobi, čak i ako se nađu neke mane u njihovom karakteru... Baš kao što smo mi nametnuli neka pravila o nedozvoljenim seksualnim odnosima i opijanju, jedenju mesa, toliko toga. Dakle... Naravno, ne treba namerno da se krše ovi zakoni. Ali čak i ponekad možemo da nađemo da postoji neka mana kod nekoga... Pretpostavimo da vidim nekoga da puši, ali on veoma lepo praktikuje svesnost Kṛṣṇe. Dakle, ne treba da ga ismevamo.

Treba da mu damo ustupak da se popravi. To ne znači da je odmah postao diskvalifikovan zato što je slučajno pušio. Kao što Arjuna pokazuje: „Iako su postali pohlepni, oni su ipak moji nadređeni. Ipak. Ipak su oni moji nadređeni.“

To je to. To se zove nepokolebljiva vera. Uprkos tome što vidim da je moj nadređeni, koga poštujem, gnusoban, ne namerno, već slučajno, ipak ne treba da povučem svoje poštovanje. To je... Hm.

Tamāla Kṛṣṇa: „Niti znamo šta je bolje, da li da ih pobedimo ili da budemo pobeđeni od njih. Sinovi Dhṛtarāṣṭre, koje ako ubijemo ne bismo marili da živimo, sada stoje pred nama na ovom bojnom polju.“ [Bg. 2.6]

SMISAO: „Arjuna je postao zbunjen u vezi s tim, ne znajući da li treba da se bori uz rizik da počini nepotrebno nasilje, iako je to dužnost kṣatriya, ili da to ne čini i umesto toga radije živi od prošenja. Jer ako ne bi pobedio neprijatelja, prošenje bi bio jedini preostali način za život. Nije bilo izvesnosti pobede, jer bi bilo koja strana mogla da izađe kao pobednik.“

Prabhupāda: To su uzroci njegovih nedoumica, kako je razmišljao, to se pokušalo objasniti.

Da, nastavi.

Tamāla Kṛṣṇa: „Čak i da ih je čekala pobeda, jer je njihov cilj bio opravdan, ipak, ako bi sinovi Dhṛtarāṣṭre poginuli u bici, bilo bi veoma teško živeti u njihovom odsustvu. Pod tim okolnostima, to bi bila druga vrsta poraza. Sva ova Arjunina razmatranja definitivno su dokazala da on nije bio samo veliki bhakta Gospoda, već da je bio i visoko prosvetljen i da je imao potpunu kontrolu nad svojim umom i čulima.

Njegova želja da živi od prošenja, iako je rođen u kraljevskoj porodici, još je jedan znak odvojenosti. On je u potpunosti bio u osobini trpeljivosti, jer sve te osobine, u kombinaciji sa njegovom verom u reči pouka Śrī Kṛṣṇe, njegovog duhovnog učitelja, daju dokaz.

Zaključuje se da je Arjuna bio sasvim podoban za oslobođenje. Ukoliko se čula ne kontrolišu, nema šanse za uzdizanje na platformu znanja, a bez znanja i predanosti nema šanse za oslobođenje. Arjuna je bio sposoban u svim ovim atributima, pored svojih ogromnih atributa u materijalnim odnosima.“

Prabhupāda: Nastavi. [kašlje]

Tamāla Kṛṣṇa: „Sada sam zbunjen oko...“

Prabhupāda: Da. Šta je tu?

Tamāla Kṛṣṇa: „Sada sam zbunjen oko dužnosti i izgubio sam svu prisebnost zbog slabosti. U ovom stanju Te molim da mi jasno kažeš šta je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predata Tebi. Molim Te, pouči me.“ [Bg. 2.7]

SMISAO: „Po samoj prirodi, kompletan sistem materijalnih delatnosti je izvor zbunjenosti za svakoga. Na svakom koraku postoji nedoumica, i zato dolikuje da se priđe verodostojnom duhovnom učitelju koji može da pruži ispravno vođstvo za izvršenje svrhe života. Svi vedski spisi nas savetuju da priđemo verodostojnom duhovnom učitelju kako bismo se oslobodili životnih nedoumica, koje se dešavaju bez naše želje.

One se pojavljuju kao šumski požar koji izbije a da ga niko nije podmetnuo. Slično tome, svetska situacija je takva da se životne nedoumice automatski pojavljuju bez da mi želimo takvu zbrku. Niko ne želi požar, a ipak se on dogodi i mi smo zbunjeni.

Vedska mudrost zato savetuje da, kako bi se rešile životne nedoumice i razumela nauka o rešenju, treba da se priđe duhovnom učitelju koji je u učeničkom nasleđu. Pretpostavlja se da osoba sa verodostojnim duhovnim učiteljem zna sve. Zato ne treba da se ostaje u materijalnim...“

Prabhupāda: Ovo je prevod jedne vedske izreke, ācāryavān puruṣo veda [Chāndogya Upaniṣad].
Ācāryavān, onaj ko ima ācāryu za svog vodiča, za njega se pretpostavlja da zna sve. Ācāryavān puruṣo veda. To je tamo dato.

Tamāla Kṛṣṇa: „Zato ne treba da se ostaje u materijalnim nedoumicama, već treba da se priđe takvom učitelju. To je smisao ove strofe. Ko je čovek u materijalnim nedoumicama? To je onaj ko ne razume probleme života.

U Garga Upaniṣadi ovo je opisano na sledeći način: On je tvrdica koji ne rešava probleme života kao ljudsko biće i koji tako napušta ovaj svet poput mačaka i pasa, bez razumevanja nauke o samospoznaji. On se naziva tvrdicom. Ovaj ljudski oblik života je najvrednija imovina za živo biće, koje može da ga iskoristi za rešavanje životnih problema. Zato je onaj ko ne iskoristi ovu priliku tvrdica.“

Prabhupāda: Kao što tvrdica ne koristi pravilno svoju imovinu... Pretpostavimo da imate milion dolara, samo ih čuvate, ne koristite ih pravilno ili ih protraćite, onda vas nazivaju tvrdicom. Ali ako ih pravilno iskoristite i ostvarite dobit od njih, onda ste inteligentni.

Slično tome, Garga Upaniṣad pravi razliku, dve klase. Jednu klasu ljudi naziva kṛpaṇa. Kṛpaṇa znači tvrdica. A drugu klasu ljudi naziva brāhmaṇa, brāhmaṇe.

Tako on klasifikuje, etad viditvāsmāt ya praiti sa brāhmaṇaḥ. Ovaj proces samospoznaje... Mi ćemo umreti. To je sigurno. Svako od nas će umreti. Ali ne treba da umremo kao mačke i psi. To je razlika. Možemo da umremo. Moramo da umremo. Niko ne može da izbegne smrt. Ali pre smrti moramo da znamo šta je jastvo i samospoznaja. Oni su brāhmaṇe.

Oni koji pokušavaju da razumeju šta su, kakav je njihov odnos sa Bogom i kako treba da žive, nazivaju se brāhmaṇama. A oni koji žive kao mačke i psi, samo jedu, spavaju, pare se i umiru, oni umiru kao mačke i psi.

Dakle, smrt je neizbežna. To takođe savetuje Prahlāda Mahārāja u svojim poukama svojim školskim drugovima: kaumāra ācaret prājño dharmān bhāgavatān iha [SB 7.6.1].

„Dragi moji prijatelji, od ovog početka života — sada imamo pet godina — od ovog života treba da pokušamo da razumemo bhāgavata-dharmu.“ Bhāgavata-dharma znači razumeti naš odnos sa Svevišnjim Gospodom. To se zove bhāgavata-dharma. Mānuṣam adhruvam. Tad apy adhruvam. Iako je život privremen, veoma je pogodan za samospoznaju. Zato treba da se započne ovaj proces od detinjstva.

Baš kao u modernom obrazovnom sistemu, ako se deci daju neke igračke, inženjerske... Video sam to posebno u vašoj zemlji; daju mu prugu i toliko toga. On može da razume kako funkcioniše železnički sistem, ili inženjering, tako da od samog početka svog života dobija ideju i može da se uhvati za neku liniju delatnosti. Slično tome, ovo obrazovanje o svesnosti Kṛṣṇe takođe treba da se daje od samog početka života.

To je greška moderne civilizacije. Svi postaju inženjeri, tehnolozi ili lekari ili toliko toga. Ali pravi problem života je razumeti jastvo. Ali ne postoji obrazovni sistem u celom svetu o tome šta je jastvo, koja je njegova potreba, kako je konstituisano, kako funkcioniše, toliko toga. U Bostonu je postojao Masačusetski tehnološki... Znate li to?

Bhakta: Masačusetski institut za tehnologiju.

Prabhupāda: Da. Tamo sam objasnio: „Ovde je lep tehnološki institut, ali gde je vaš ovaj tehnološki odsek, da se razume?“ Studenti su to veoma cenili.

Uistinu, ovo je nedostatak. Znamo — ovo će biti početak Bhagavad-gīte — da postoji nešto bez čega je ovo telo beskorisno. Ali niko ne pokušava da razume šta je to nešto. Ne postoji tehnološki institut da se razume šta je to nešto. Zar to nije manjkavo? A ipak, veoma su ponosni na napredak obrazovanja.

Prava stvar nedostaje. Imate sve odseke za udobnost ovog tela, za održavanje ovog tela, ali šta je sa onom stvari bez koje je ovo telo beskorisno? To je Bhagavad-gītā. To je Bhagavad-gītā. Bhagavad-gītā podučava tu tehnologiju.

Treba da pokušate da razumete ovo. Bhagavad-gītā nije tehnologija za spoljašnje telo. Bhagavad-gītā je tehnologija dehīja, onoga što je unutar tela, što pokreće telo, što održava telo u formi. Ovo telo je u formi, veoma lepo, veoma privlačno. Koliko dugo? Sve dok je duhovna duša tu.

Čim duhovna duša ode, ono odmah počinje da se raspada. Može da postoji lepa, mlada devojka, svi žude za njom, ali čim duhovna duša ode, niko neće hteti da je prihvati. Odmah postaje beskorisna. [smeje se] A? Dakle, niko nije veoma ozbiljan u vezi sa tim šta je ta stvar. To je Bhagavad-gītā.

Da?

Śrīmatī: Da li je to onda starost? Kako duhovna duša napušta telo, da li postajete stariji?

Prabhupāda: Ne, duhovna duša nije stara. Telo se menja; to je proces. To će biti objašnjeno,

dehino 'smin yathā dehe
kaumāraṁ yauvanaṁ jarā
tathā dehāntara-prāptir
dhīras tatra na muhyati
[Bg. 2.13]

Duhovna duša je večno mlada. Telo se menja. To treba da se razume. Telo se menja. To svako može da razume. Baš kao što je u vašem detinjstvu vaše telo bilo drugačije. Baš kao ovo dete, drugačije telo. I kada to dete postane mlada devojka, to će biti drugačije telo. Ali duhovna duša je tu, u ovom telu i u onom telu. Dakle, ovo je dokaz da se duhovna duša ne menja; telo se promenilo.

Ovo je dokaz. Ja razmišljam o svom detinjstvu. To znači da sam ja isto „ja“ koje je postojalo u mom detinjstvu, i sećam se da sam u detinjstvu radio ovo, radio ono. Ali tog tela iz detinjstva više nema. Ono je nestalo. Zato je zaključak da se moje telo promenilo, ali ja sam isti. Zar ne? Ovo je jednostavna istina.

Dakle, ovo telo će se promeniti, a ja ću i dalje ostati. Mogu da uđem u drugo telo, to nije važno, ali ja ću ostati. Tathā dehāntara-prāptir dhīras tatra na muhyati [Bg. 2.13]. Kao što menjam svoje telo čak i u sadašnjim okolnostima, slično tome, konačna promena ne znači da sam mrtav. Ulazim u drugo... To je takođe objašnjeno, vāsāṁsi jīrṇāni yathā [Bg. 2.22], da ja menjam.

Baš kao kada nisam bio sannyāsī, oblačio sam se kao bilo koji gospodin. Sada sam promenio svoju odeću. To ne znači da sam umro. Ne. Promenio sam svoje telo, to je sve. Promenio sam svoju odeću.

Nastavi.

[sa strane:] Ne sada.

Tamāla Kṛṣṇa: „Ko je čovek u materijalnoj nedoumici...“ Oh, to smo pročitali. „Kṛpaṇe...“

Prabhupāda: Da. Kṛpaṇe, da, tu si čitao.

Tamāla Kṛṣṇa: „...ili tvrdice, gube svoje vreme bivajući preterano privrženi porodici, društvu, zemlji, itd., u materijalnoj koncepciji života. Čovek je često vezan za porodični život, za ženu i decu i druge članove na osnovu 'kožne bolesti'. Kṛpaṇe misle da su u stanju da zaštite članove svoje porodice od smrti, ili kṛpaṇa misli da njegova porodica ili društvo mogu da ga spasu od smrti. Takva porodična vezanost može da se nađe čak i kod nižih životinja, koje se takođe brinu o deci.

Budući inteligentan, Arjuna je mogao da razume da su njegova privrženost članovima porodice i njegova želja da ih zaštiti od smrti bili uzroci njegovih nedoumica. Iako je mogao da razume da ga čeka njegova dužnost da se bori, ipak, zbog škrtosti i slabosti, nije mogao da izvrši tu dužnost.

Zato on moli Gospoda Kṛṣṇu, vrhovnog duhovnog učitelja, da donese konačno rešenje. On se nudi Kṛṣṇi kao učenik. On želi da prekine prijateljske razgovore. Razgovori između učitelja i učenika su ozbiljni, i sada Arjuna želi da razgovara veoma ozbiljno pred priznatim duhovnim učiteljem. Kṛṣṇa je zato izvorni...“

Prabhupāda: Ovde je jedna tehnika. Isti Kṛṣṇa i isti Arjuna, oni razgovaraju kao prijatelji. Koja je onda bila potreba da Arjuna prihvati Kṛṣṇu kao duhovnog učitelja? Isti Arjuna i isti Kṛṣṇa, oni će razgovarati, ali koja je potreba da ga prihvati kao duhovnog učitelja? To znači da nakon što prihvati duhovnog učitelja, on se neće raspravljati. On će jednostavno prihvatiti sve što On kaže. To je tehnika.

Prijateljski razgovori, na istom nivou, On... Kṛṣṇa je nešto govorio, a on je odgovarao. Dakle, ta rasprava nema kraja. Ali kada ga prihvati kao duhovnog učitelja, nema više rasprave. Treba da se prihvati sve što On kaže. Zato ga on prihvata kao duhovnog učitelja. Posle ovoga, Arjuna nikada neće reći: „Ovo je pogrešno, ovo je, ne,“ ili „Ne slažem se.“ Ne. On će prihvatiti.

Dakle, prihvatanje duhovnog učitelja znači prihvatiti sve što on kaže. Zato treba da se izabere duhovni učitelj kome se može potpuno predati. To je tehnika. Veda-vākya. Baš kao u vedskim nalozima, niko ne može da poriče. Slično tome, duhovni učitelj je takođe predstavnik Veda. Ācāryavān puruṣo veda [Chāndogya Upaniṣad 6.14.2].

Dakle, slično tome, to je kao vedski nalog.

Dakle, duhovni učitelj takođe ima veliku dužnost. On mora da pouči učenika na takav način da on ne bude zaveden, a to nije moguće, jer duhovni učitelj je onaj ko će govoriti samo iz autoritativnih izvora. On će govoriti iz Bhagavad-gīte, Bhāgavatama, ili onoga što su govorili Nārada, Vyāsa. To je njegov autoritet. On ne kaže: „Po mom mišljenju to je...“ Ne.

Zato je to savršeno, dolazi iz učeničkog nasleđa, i ako se neko složi sa takvim poukama, onda i on savršeno napreduje. Nije teško razumeti. Dakle, on prihvata. „Sada Te prihvatam kao svog duhovnog učitelja. Pouči me.“ Je li to ta izjava?

Da. Šta je to?

Tamāla Kṛṣṇa: „On se nudi Kṛṣṇi kao učenik. On želi da prekine prijateljske razgovore. Kṛṣṇa je zato izvorni duhovni učitelj u nauci Bhagavad-gīte, a Arjuna je izvorni učenik u razumevanju Gīte.

Kako Arjuna razume Bhagavad-gītu navedeno je u samoj Gīti, a ipak budalasti svetovni učenjaci objašnjavaju da ne treba da se predajemo Kṛṣṇi kao osobi, već nerođenom unutar Kṛṣṇe. Nema razlike između Kṛṣṇinog unutrašnjeg i spoljašnjeg, i onaj ko nema osećaj za ovo razumevanje je najveća budala, najveći pretendent.“

„Ne mogu da nađem načina da oteram ovu tugu koja mi suši čula. Neću moći čak ni da je uništim ako osvojim neprevaziđeno kraljevstvo na zemlji sa suverenitetom poput polubogova na nebu. [Bg. 2.8]

Sañjaya reče: Rekavši tako, Arjuna, kažnjavalac neprijatelja, reče Kṛṣṇi, 'Govinda, neću se boriti,' i zaćuta. [Bg. 2.9]

O potomče Bharate, u to vreme Kṛṣṇa, smešeći se usred obe vojske, izgovori sledeće reči ožalošćenom Arjuni.“ [Bg. 2.10]

Prabhupāda: Dakle, Arjuna je bio tako ozbiljan, a Kṛṣṇa se smešio. [smeje se] „Vidi budalu, šta radi.“ Zato je postojala potreba da se poučava Bhagavad-gītā. Budalu treba poučiti. Da. To je to... On se smešio.

Ovo je detinjasto. On je bio veoma ozbiljan, „Oh.“ Baš kao što je ponekad dete veoma ozbiljno, a otac se smeši. Da. Dakle, sada će se govoriti Bhagavad-gītā. On je prihvatio Kṛṣṇu kao duhovnog učitelja. Sada će On poučavati. Pa šta On poučava?

Sledeće?

Tamāla Kṛṣṇa: „Blaženi Gospod reče: Dok govoriš učene reči, ti tuguješ za onim što nije vredno tuge. Oni koji su mudri ne tuguju ni za živima ni za mrtvima.“ [Bg. 2.11]

Prabhupāda: Ovo je prva izjava Kṛṣṇe kao učitelja.

Šta je to? Pročitaj ponovo.

Tamāla Kṛṣṇa: „Oni koji su mudri ne tuguju ni za živima ni za mrtvima.“

Prabhupāda: Da. Aśocyān anvaśocas tvaṁ prajñā-vādāṁś ca bhāṣase [Bg. 2.11], da „Ti tuguješ za nečim za čim nijedan učen čovek ne tuguje. To znači da nisi učen, ali govoriš kao učen čovek.“

Šta je to? „Ti govoriš“?

Tamāla Kṛṣṇa: „Dok govoriš učene reči ti si...“

Prabhupāda: Da. „Govoriš učene reči, ali tvoje ponašanje pokazuje da nisi učen, jer tuguješ zbog teme zbog koje nijedan učen čovek ne tuguje.“ I On ljubazno kaže da „Ti nisi učen, ali govoriš kao učen čovek.“ To ćete naći. Doktor Žaba, [smeje se] govori kao veliki filozof.

Baš kao ovde, taj doktor Radhakrishnan, koji kaže: „To nije Kṛṣṇi, već unutar Kṛṣṇe.“ Ta budala ne zna da ne postoji unutar ili izvan Kṛṣṇe. Naprotiv, Kṛṣṇa je unutar i izvan. On to ne zna. A prihvaćen je kao veoma veliki, učen čovek, doktor Žaba, ili doktor Radhakrishnan. Vidite?

To se dešava u svetu. Oni se predstavljaju kao veoma učeni, ali... To mogu da otkriju bhakte: ko je učen, a ko nije učen. Drugi ne mogu da otkriju. Drugi će biti zavedeni. Bhakte, oni imaju takve oči da vide, da mogu odmah, hoću da kažem, da razlikuju ko je budala, a ko je učen.

Postoji priča da je jedan čovek tragao za istinom. Tako je sreo neku osobu, svetu osobu. Pa mu je dao jedno pero, da „Pokušaj da vidiš kroz pero ko je ljudsko biće, a ko nije.“ Pa kad je počeo da gleda kroz pero, video je: „Nema ljudskog bića.“ Slično tome,

ajñāna-timirāndhasya
jñānāñjana-śalākayā
cakṣur unmīlitaṁ yena
tasmai śrī-gurave namaḥ

Guru, ili duhovni učitelj…

[prekid] ...znači čisti bhakta.

Bīrabhadra: U āśramu, i pre toga kada ste rekli da je brāhmaṇa... Da li mislite, kada kažete brāhmaṇa, da li mislite... Mislim, da li su oni..., bhakte koji nisu čisti, ali...

Prabhupāda: Da, i oni su čisti bhakte jer slede moje pouke. Baš kao tehničar, on je stručnjak, ali mu neko pomaže. Dakle, pomoćnici, zato što slede uputstva stručnjaka, zato je i njihov rad potpun. Dakle, nije neophodno da neko odmah postane čisti bhakta.

Baš kao što i mi sledimo pouke našeg duhovnog učitelja. Ne tvrdim da sam čisti bhakta ili savršen, ali moja jedina kvalifikacija je da pokušavam da sledim pouke savršenog. Slično... To se zove učeničko nasleđe. Baš kao što je ovde navedeno da je Kṛṣṇa izvorni duhovni učitelj, a Arjuna je izvorni učenik.

Tako je Arjuna rekao sarvam etad ṛtaṁ manye yad vadasi keśava [Bg. 10.14]:

„Dragi moj Kṛṣṇa, sve što govoriš, prihvatam u potpunosti,“ u desetom poglavlju. Ja ne pravim... Baš kao što doktor Radhakrishnan kaže: „To nije Kṛṣṇi, to je nešto drugo.“ On ne prihvata na taj način. On kaže: „Šta god da govoriš, ja to prihvatam. Govoriš da si Ti Svevišnji, ja to prihvatam. Ne kažem da imaš nešto odvojeno unutar Sebe. To je Svevišnje; Ti nisi Svevišnji, kao osoba.“ To je impersonalizam. Oni ne znaju da Kṛṣṇa nema takvo...

Uslovljena duša... Baš kao što smo mi, ja sam različit od svoje duše. „Ja jesam“ znači ja sam moje telo, ili ja sam duša, različita od tela. Dakle, Kṛṣṇa nema takvu diferencijaciju. On to ne zna, jer ne sledi Kṛṣṇu, savršenog duhovnog učitelja. On sledi nekog nitkovskog duhovnog učitelja. Zato pravi ovu grešku. Ali ako sledimo Arjunu i Kṛṣṇu, onda dobijamo savršeno znanje. Možda ne sto posto savršeno, ali koliko je to moguće, ako sledimo pouke onakve kakve jesu, toliko je savršeno. Na ovaj način će se dostići savršenstvo.

Dakle, treba da se sledi. Isti primer, pokušajte da razumete, da savršen, stručan tehnolog ili tehničar ili mehaničar radi, i neko radi pod njegovim uputstvima. Dakle, taj neko, zato što striktno radi po uputstvima stručnjaka, i on je stručnjak. Možda nije sto posto stručnjak, ali njegov rad je stručan. Je li to jasno? Zato što radi pod stručnjakom. Da li pratite?

Dakle, ako sledite čistog bhaktu, onda ste i vi čisti bhakta. Možda neko nije sto posto čist, jer pokušavamo da se uzdignemo iz uslovljenog života. Ali ako striktno sledimo čistog bhaktu, onda smo i mi čisti bhakte. Koliko god da to radimo, to je čisto.

Dakle, čisti bhakta ne znači da neko mora odmah da postane sto posto čist. Ali ako se drži principa da „ćemo slediti čistog bhaktu“, onda su njegovi postupci... On je dobar kao i čisti bhakta. To je... Ne objašnjavam to na svoj način; to je objašnjenje Bhāgavatama. Mahājano yena gataḥ sa panthāḥ [Cc. Madhya 17.186].

Treba da sledimo stope čistih bhakta. Rečeno je da tarkaḥ apratiṣṭhaḥ. Ako želite da postanete čisti svojim raspravama i logikom, to nije moguće. Može da me pobedi drugi, jači čovek, koji je jači u raspravi od mene. Dakle, to nije način da se postane pročišćen, tarka, samo raspravljanje.

Tarkaḥ apratiṣṭhaḥ smṛtayo vibhinnāḥ [Cc. Madhya 17.186]. Śrutayaḥ, spisi. Pretpostavimo da se neko drži spisa. Dakle, spisi, postoje različite vrste spisa. Dakle, oni su vibhinna. Vibhinna znači različite vrste. Pa kako možemo da postanemo pročišćeni, čak i sledeći spise?

tarko 'pratiṣṭhaḥ śrutayo vibhinnā
nāsāv ṛṣir yasya mataṁ na bhinnam
[Cc. Madhya 17.186]

Muni znači misaon, filozof. Ako sledimo određenu vrstu filozofa, ni to nije savršeno, jer mogu da budem pod brigom filozofa, žabljeg filozofa. Dakle, ni to nije sigurno.

Tarko 'pratiṣṭhaḥ smṛtayo vibhinnā na cāsāv ṛṣir yasya mataṁ na bhinnam, dharmasya tattvaṁ nihitaṁ guhāyām. Zato je postati čist ili razumeti suštinu čistote veoma poverljivo. To se ne stiče našim sopstvenim naporima, raspravom ili time što smo stručnjaci za spise ili time što smo filozofi ili na sličan način. To je veoma poverljivo. Kako onda? Mahājano yena gataḥ sa panthāḥ [Mahābhārata Vana Parva 313.117].

Treba da sledite čistog bhaktu, priznatog bhaktu.

Slično tome, u Bhagavad-gīti, ako sledimo Arjunu, onda razumemo Bhagavad-gītu onakvu kakva jeste. Ali ako ne sledimo Arjunu, ako sledimo nekoga, doktora Žabu, ili stvaramo sopstveno tumačenje, onda ostajemo nečisti. Dakle, mahājano yena gataḥ sa panthāḥ. Treba da sledimo stope mahājane, velike duše. Dakle, ovde se direktno susrećete sa velikom dušom, Arjunom. Njega direktno poučava Bhagavad-gīti izvorni učitelj. Ko može da bude veći autoritet od Arjune?

Dakle, kao što Arjuna prihvata Bhagavad-gītu, ako prihvatite Bhagavad-gītu na taj način, onda je vaše proučavanje Bhagavad-gīte savršeno. To je veoma jednostavno. Zato ovde kažem da je Kṛṣṇa izvorni učitelj, a Arjuna je izvorni učenik. Dakle, sledite izvornog učenika, razumećete Bhagavad-gītu, čak i ako Kṛṣṇa nije prisutan pred vama. On je prisutan Svojim rečima. To je način da se sledi ono što je čisto.

Da?

Tamāla Kṛṣṇa: Može li nam Kṛṣṇa dati sposobnost da se jednog dana setimo svake reči koju nam sada govorite? Jer ja, ja lično, toliko zaboravljam. Želim da čujem baš kako govorite, a ne mogu.

Prabhupāda: Šta je to? [smeška se] Ne pratim.

Tamāla Kṛṣṇa: Želim da mogu da Vas čujem kako govorite tačno ono što sada govorite. Želim da uvek mogu to da čujem, ali zaboravljam.

Prabhupāda: Zašto?

Tamāla Kṛṣṇa: Moje pamćenje je veoma loše.

Prabhupāda: Ne. Ako pokušamo... Pamćenje može da bude loše. Sve zavisi od negovanja. Ako nešto negujete, vaše pamćenje se poboljšava. Svako postaje stručnjak ne za jedan dan, već negovanjem. Slično tome, ako pokušate da se sećate, onda će vam pamćenje pomoći da se sećate. Nije teško. To je navedeno u Bhagavad-gīti, da treba da pokušamo da se sećamo Kṛṣṇe. On je tako lep, Njegove pouke su tako lepe, ako se samo sećamo Kṛṣṇe...

To je bilo savršenstvo koje je odobrio Gospod Caitanya. Mislim da sam ispričao tu priču. Kada je Gospod Caitanya putovao po Južnoj Indiji, u velikom hramu, hramu Raṅganātha, otišao je da vidi Božanstvo, i video je jednog brāhmaṇu kako čita Bhagavad-gītu. I ljudi su mu se rugali: „Oh, gospodine brāhmaṇa, kako čitate Bhagavad-gītu?“

Zato što su bili komšije, znali su da je taj brāhmaṇa nepismen i da proučava Bhagavad-gītu. Zato su se šalili. Ali brāhmaṇa nije mario za njih. Uzeo je knjigu i na svoj način je čitao.

Caitanya Mahāprabhu je video ovaj događaj; prišao je brāhmaṇi. Pa je upitao brāhmaṇu: „Dragi moj brāhmaṇa, šta čitaš?“ Tako je on mogao da razume: „Ova osoba se ne šali sa mnom; On je ozbiljan.“ Pa je objasnio: „Dragi gospodine, čitam Bhagavad-gītu. Nažalost, ja sam nepismen. Ne znam čak ni slova.“ „Zašto čitaš Bhagavad-gītu?“ Pa je rekao: „Moj duhovni učitelj zna da sam nepismen, ali me je ipak zamolio da čitam Bhagavad-gītu. Šta mogu da uradim? Zato sam uzeo ovu knjigu. Samo gledam. Ne znam kako da čitam.“

„Oh, to je u redu. Ne možeš da čitaš. Ali vidim da plačeš. Kako plačeš ako ne čitaš?“ „Da, plačem, naravno. Postoji razlog.“ „Koji je to?“ „Čim uzmem ovu Bhagavad-gītu, sećam se Kṛṣṇe. Kṛṣṇa sedi kao vozač, a Arjuna sluša. Čuo sam priču. Znam nešto o poukama, ali ne mogu da čitam.

Dakle, čim uzmem ovu knjigu, ova slika mi se pojavi pred očima, i ja samo mislim: 'Oh, kako je Kṛṣṇa divan što je postao kočijaš Svog bhakte. On je tako veliki. Ipak, prihvatio je podređenu službu Svog bhakte.' To mi pruža toliko zadovoljstva da plačem.“ Caitanya Mahāprabhu ga je zagrlio: „Tvoje čitanje Bhagavad-gīte je savršeno. Uzeo si suštinu.“

Dakle, to je stvar. Ako se samo sećate da Kṛṣṇa poučava Arjunu i da Arjuna sluša, ako se samo sećate te slike, to je dovoljno. Čak i ako mislite da ne možete da čitate. Jer, na kraju krajeva, treba da postanemo svesni Kṛṣṇe. Ne treba da postanemo učeni ljudi da bismo se raspravljali sa drugim učenim ljudima.

Ako je moguće, možemo to da uradimo, ali to ne pravi nikakvu razliku ako ne mogu da se raspravljam sa drugima ili ako ne mogu veoma lepo da podučavam Bhagavad-gītu drugima. Jednostavno ako se sećam ove slike, to je savršenstvo. Zato što treba da postanemo svesni Kṛṣṇe. Treba samo da mislimo o Kṛṣṇi. Mislite na bilo koji način; to je vaše savršenstvo. Smartavyaḥ satataṁ viṣṇuḥ [Padma Purāṇa].

Ovo je nalog. Treba uvek da mislite o Viṣṇuu. To je samādhi; to je meditacija; to je yoga siddhi, savršenstvo yoge. Dakle, onaj ko je naučio da uvek misli o Kṛṣṇi, on je već na savršenom stupnju. Ārādhito yadi haris tapasā tataḥ kim [Nārada Pañcarātra 1.2.6].

Ako je neko došao do ovog stadijuma, da samo razume Kṛṣṇu velikog, Svevišnju Božansku Ličnost, i on je predata duša, „Kṛṣṇa, radi šta god želiš. Ja sam predat...“ To je ārādhana. Onda ne treba da prolazi kroz bilo kakve strogosti ili pokore. Njegovo sve je završeno. A nārādhito yadi haris tapasā tataḥ kim. A ako ne dođe do ovog stadijuma, njegova takozvana učenost, učena rasprava, ovo ili ono — sve besmislice, gotovo. Beskorisno. Treba da se dođe do ovog stadijuma.

Zato je Gospod Caitanya zagrlio brāhmaṇu: „Da, tvoje proučavanje Bhagavad-gīte je savršeno.“ Zato što treba da se dođe do ovog stadijuma, da se uvek misli o Kṛṣṇi. Dakle, ako neko ne dođe do ovog stadijuma, samo akademskim obrazovanjem kaže: „Treba da bude ovako. Tumačenje treba da bude ovakvo,“ on samo gubi vreme. Žablji filozof. Treba da se dođe do ovog stadijuma. Ārādhito yadi haris tapasā tataḥ kim, nārādhito yadi haris tapasā tataḥ kim. Dakle, to je savršenstvo.

Kṛṣṇa i gopīje... One su bile pastirice. Njihov otac, majka, bili su samo obični seljani, čuvali su krave. To je sve. Kakvo je bilo njihovo obrazovanje? Nisu bili vedantisti. Ali naučile su da vole Kṛṣṇu. To je bila njihova kvalifikacija. I Caitanya Mahāprabhu potvrđuje, ramyad upāsanā vraja-vadhu-vargeṇa va kalpita [Caitanya mañjuṣā]:

„Oh, nema boljeg obožavanja od onog koje su zamislile gopīje.“ Zato što nisu znale šta je Kṛṣṇa, ali su volele Kṛṣṇu. To je sve. Volele su Kṛṣṇu zato što je Kṛṣṇa bio Bog ili zato što je Kṛṣṇa bio nešto veliko? Ne. Njihova prirodna naklonost je bila prema Kṛṣṇi. Nisu mogle da ostanu ni trenutak a da ne vide Kṛṣṇu. To je bila njihova kvalifikacija. To je svesnost Kṛṣṇe.

Bīrabhadra: Zašto je lotosov cvet tako velik?

Prabhupāda: On će objasniti. On će objasniti.

Dakle, treba da se dođe do savršene svesnosti Kṛṣṇe na neki način. To je savršenstvo. To je sve. Ako neko uvek misli o Kṛṣṇi, onda je savršen. Ne treba da zaboravimo. Predstavili smo toliko formula. Zašto? Nisu formule važne, već će mi formule pomoći da se uvek sećam Kṛṣṇe.

Baš kao što idete da prodajete naše časopise. Dakle, ova prodaja časopisa ili uzimanje nekog priloga nije naš posao. Naš posao je da širimo svesnost Kṛṣṇe, ljudi čuju nešto o Kṛṣṇi. I zato što mi pomažemo, mi takođe čujemo. I mi imamo koristi. Kada nekome govorite o Kṛṣṇi, onda i ja čujem Kṛṣṇu. Śravaṇaṁ kīrtanam [SB 7.5.23].

Prvi preliminarni koraci, slušanje i pevanje, se odvijaju. Dakle, na ovaj način ćemo iskoristiti sve prilike tako da dvadeset četiri sata, bilo budni ili spavajući, uvek mislimo o Kṛṣṇi. To je savršenstvo.

Ovo pevanje znači uvek se sećati Kṛṣṇe — Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Rāma, Hare Rāma. Kuvanje, kuvam za Kṛṣṇu; kucam za Kṛṣṇu; idem da propovedam za Kṛṣṇu; delim „Povratak Bogu“ za Kṛṣṇu. Na ovaj način [smeje se] uvek se sećajte Kṛṣṇe, to je sve. To će vas učiniti savršenim.

Da?

Bhakta: Da li je Kṛṣṇa imao decu sa gopījama?

Prabhupāda: Ne. Kṛṣṇina ljubav nije bila ova ljubav, seksualna ljubav. To je bila druga stvar.

Da?

Viṣṇujana: Kada smo angažovani u širenju svesnosti Kṛṣṇe vašim pevanjem ili prodajom „Povratka Bogu“ ili razgovorom sa ljudima, ako nam se um, kroz naša čula, kao što su viđenje, slušanje, dodirivanje i mirisanje, odvuče čak i dok smo angažovani u prodaji „Povratka Bogu“, kako onda možemo uvek..., kako možemo uvek da se vratimo na tu tačku sećanja iako naša čula vuku bilbordi i toliko toga...

Prabhupāda: Ne, pretpostavimo da prodajete „Povratak Bogu“. Zar vas to ne podseća na Kṛṣṇu? Zar vas to ne podseća na Kṛṣṇu? Zašto prodajete „Povratak Bogu“? Mogli biste da prodajete neki drugi popularni časopis koji bi se prodavao veoma lepo, brzo, hiljade primeraka. Zašto ste uzeli ovaj „Povratak Bogu“? Zbog Kṛṣṇe. Vi niste tu zbog posla.

Vi niste običan, hoću da kažem, prodavac novina. Zašto ste uzeli „Povratak Bogu“? Vaš motiv je da ljudi saznaju za Kṛṣṇu. To je vaš motiv. Ako je prodaja časopisa vaš posao, možete da uzmete bilo koji drugi časopis za čulno uživanje. Ima ih toliko. I možete da prodajete, možete da ostvarite neki profit.

Dakle, treba da oblikujemo svoj život na takav način da se uvek sećamo Kṛṣṇe. Zato je sećanje na Kṛṣṇu moj primarni posao. I treba da delujemo na takav način da ne zaboravimo Kṛṣṇu. To treba da bude princip. To je tajna. Zato je to podjednako dobro za svakoga, jer možemo da angažujemo bilo koga u poslu Kṛṣṇe.

Ako neko nema, hoću da kažem, znanje, on može jednostavno da pomete pod Kṛṣṇinog hrama. To će ga naterati da se seća Kṛṣṇe, da „Ja čistim pod Kṛṣṇinog hrama.“ On je dobar kao i urednik „Povratka Bogu“.

Da?

Bhakta: Kako bhakta praktikuje ovu svesnost Kṛṣṇe dok spava?

Prabhupāda: Da. Baš kao što san znači da su vaša gruba čula zaustavljena, ali vaš um radi; zato sanjate. Dakle, ako vežbate svoj um da bude angažovan u svesnosti Kṛṣṇe, i u snu ćete videti da pripremate prasādam, „Idem da prodajem 'Povratak Bogu'.“ [smeška se] To je sve. Ponekad, nekim noćima kada osetim glad, sanjam da jedem veoma raskošan kṛṣṇa-prasādam. [smeje se]

Bhakta: Oh, haribol! [smeje se]

Prabhupāda: [smeje se] Neko mi donosi lepu parāṭu, i ja jedem. [smeje se] Ali, budući gladan, oh, moja glad nije zadovoljena. Jedem, jedem, dok se san ne završi.

Dakle, ako vežbate, ovo je tehnika. Treba da vežbamo na ovaj način, da kada sve funkcije ovog tela budu zaustavljene u trenutku smrti, oh, setićemo se, na neki način, Kṛṣṇe. Onda smo uspešni. Odmah uspešni. To je tehnika. Zato se Kulaśekhara moli,

kṛṣṇa tvadīya-pada-paṅkaja-pañjarāntam
adyaiva viśatu me mānasa-rāja-haṁsaḥ
prāṇa-prayāṇa-samaye kapha-vāta-pittaiḥ
kaṇṭhāvarodhana-vidhau smaraṇaṁ kutas te
[MM 33]





Bhakta, veliki bhakta, kralj Kulaśekhara. On ima lepu knjigu, Mukunda-mālā-stotra. Počeo sam da prevodim, komentarišem, ovu liniju u Vṛndāvani. Dakle, u prvoj strofi on poredi svoj um sa labudom. Videli ste... mislim da ste videli, Jayānanda, kada smo šetali u Sijetlu u onom parku, u jezeru su labudovi ronili blizu lotosa. Jeste li videli? Da. To je praksa. Labud uživa tamo gde ima, hoću da kažem, kako se zove, lotosa ili ljiljana. Postoji stabljika. Oni rone i zapetljaju svoj dugi vrat sa... To je njihova igra.

Dakle, Kṛṣṇina lotosova stopala, mi kažemo, lotosova stopala. Pa on kaže: „Neka se moj um zaplete sa stabljikom Tvojih lotosovih stopala baš kao labud. Odmah. To mogu da uradim sada, jer sam u zdravom stanju. Inače, u trenutku smrti, kapha-vāta-pittaiḥ, kada sluz, žuč, sve bude poremećeno, i moje grlo bude zagušeno, neću moći da govorim ili pevam.

Pa zašto da čekam to vreme? Sada sam sposoban. Neka moj um bude zaokupljen Tvojom mišlju i neka odmah umrem.“ To je tehnika, da vaš um treba uvek da bude zaokupljen mišlju o Kṛṣṇi. Dakle, ako Kṛṣṇinom milošću, u tom poslednjem trenutku napuštanja ovog tela, kada svaka funkcija tela bude poremećena, možemo da se setimo Kṛṣṇe, onda je naš život uspešan.

Dakle, treba da vežbamo ovo. Ovo, sve što radimo, to je vežbanje za poslednji trenutak. Postoji jedna bengalska poslovica, bhajana kara sādhana kara matte janle haya.[?] Koliko napredujete u svesnosti Kṛṣṇe, to će biti testirano u trenutku vaše smrti. Ispit će biti u to vreme. Dakle, ako ta tehnika postane savršena, onda je naš život savršen. Odmah ste prebačeni u Kṛṣṇaloku. Tyaktvā dehaṁ punar janma naiti mām eti kaunteya [Bg. 4.9]:

„Dragi Moj Kaunteya, dragi Moj Arjuna, ta osoba, nakon što napusti ovo telo, nikada se više ne vraća u ovaj besmisleni materijalni svet, već dolazi k Meni.“ To je savršenstvo. Ljudi nemaju znanje o tome ko je prenešen, gde je prenešen, šta je Bog, šta je... Ne. Ništa od toga. Samo jedi, pij, veseli se i uživaj, i umri kao mačke i psi. To je sve.

Pokušali smo da objasnimo sve ove stvari u ovoj Bhagavad-gīti Kakva Jeste. Pokušajte da je čitate iznova i iznova i dobićete sve informacije, sve tehnike. Ovaj život ne treba da se zloupotrebi. To treba da bude prva tačka. Treba da se veoma pravilno iskoristi u svesnosti Kṛṣṇe. Svesnost je tu. Samo je zaokupite Kṛṣṇom. Svesnost mora da bude zaokupljena nekom mišlju. Učinite je uvek mišlju o Kṛṣṇi.

Napravite svoj program na takav način da ne možete da izađete iz misli o Kṛṣṇi. Baš kao poslovni ljudi, oni uvek razmišljaju: „Kakav je profit? Kakvo je stanje na bankovnom računu? I kako ide posao..., kako ide profit?“ Oni uvek misle o tome. Neko misli o nečemu. Svako. Ako neko juri za nekom ženom, on uvek misli o toj ženi. Ako neko juri za nekim muškarcem, i on/ona uvek misli o tom muškarcu.

Dakle, razmišljanje mora da postoji, neka tema za razmišljanje. To treba da promenimo u razmišljanje o Kṛṣṇi, na neki način, prenoseći razmišljanje ili svesnost na Kṛṣṇu. Uradite to na bilo koji način koji želite, ali postoje neki standardni načini. Ako ih sledite, biće lakše. Ljudi imaju neku ideju o Bogu; oni prihvataju. Ali samo imajući neku ideju o Bogu, ne može se misliti. Ali ovde je konkretan Bog, Kṛṣṇa, sa dve ruke, svira flautu, i može se misliti o Njemu.

Premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena santaḥ sadaiva hṛdayeṣu vilokayanti yaṁ śyāmasundaram [Bs. 5.38].

O kome oni misle? O Śyāmasundari. Śyāma, crnkast, ali veoma lep. Śyāmasundaram acintya-guṇa-svarūpam. Sa transcendentalnim osobinama. Govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi **. „Obožavam tog Govindu.“ Dakle, treba da oblikujemo svoj život. To je svesnost Kṛṣṇe.

Pevajte Hare Kṛṣṇa. [bhakte odaju poštovanje]

Dakle, dobili ste još jednog dobrog pomoćnika?

Tamāla Kṛṣṇa: Stručnjaka.

Prabhupāda: Da. Sada uzmite neki prilog i kupite jedan hram. [smeje se] Odgovornost saṅkīrtana grupe raste. Samo pronađite neku osobu i dajte nam hram.

Tamāla Kṛṣṇa: Našao sam nekoga ko će nam dati veliku garažu, ali to nije hram. Fin čovek.

Prabhupāda: Nema veze što je garaža. Neka on počne. Sedećemo tamo u garaži. Daje li je zauvek ili...

Tamāla Kṛṣṇa: Ne. On se dobrovoljno javlja. On je biznismen koji je počeo da peva.

Prabhupāda: Oh.

Tamāla Kṛṣṇa: Veoma je fin.

Prabhupāda: Pa neka nam je da i mi ćemo tamo u garaži napraviti naš hram. Gde je to?

Tamāla Kṛṣṇa: Kaže da je blizu ovde. Rekao je da može da dođe pedeset ljudi.

Prabhupāda: Oh, to je u redu.

Tamāla Kṛṣṇa: Rekao je da sada treba da održavamo kīrtanu tamo.

Prabhupāda: I to odmah.

Tamāla Kṛṣṇa: Da, on je to predložio.

Prabhupāda: Pa uradite to odmah. To je Kṛṣṇina milost. Nema veze što je garaža. Mi ćemo pakao pretvoriti u raj. [smeh]

nārāyaṇa-parāḥ sarve
na kutaścana bibhyati
svargāpavarga-narakeṣv
api tulyārtha-darśinaḥ
[SB 6.17.28]

Svargāpavarga, raj, ili Brahmanov sjaj ili pakao, sve je to isto za bhaktu. Bhakta ne pravi razliku, jer uvek ima Kṛṣṇu u svom srcu. Dakle, bilo da ide u pakao ili u raj, nije važno. Vidite? Ako Kṛṣṇa ide sa njim, onda to više nije pakao. [smeje se] Baš kao īśvaraḥ sarva-bhūtānāṁ hṛd-deśe 'rjuna tiṣṭhati [Bg. 18.61].

Gospod kao Nad-duša je u svačijem srcu, pa je u srcu svinje ili je u srcu crva u izmetu. Da li to znači da Kṛṣṇa živi u izmetu? Ne. Gde god da živi, On živi u Vṛndāvani. To je Njegova nepojmljiva moć. On može da živi svuda, ali On ne živi tamo. On živi u Vṛndāvani. Goloka eva nivasaty akhilātma-bhūtaḥ [Bs. 5.37].

Dakle, nije važno da li je to garaža ili bilo šta drugo. Ako neko to dobrovoljno nudi, odmah to prihvatite. Sedećemo tamo, a pedeset ljudi može da sedi, to je dovoljno. Možemo lepo da je ukrasimo. Odmah. Blizu ovog mesta?

Tamāla Kṛṣṇa: Da, kaže da je blizu.

Prabhupāda: Veoma dobro.

Tamāla Kṛṣṇa: On je veoma fin čovek. Počeo je da peva kada je došao u naš drugi hram, i svaki dan peva dok ide na posao...

Prabhupāda: Veoma dobro.

Tamāla Kṛṣṇa: ...dok hoda ulicom.

Prabhupāda: Dakle, on je bhakta.

Tamāla Kṛṣṇa: Rekao je da je pušio dve i po kutije cigareta. Sada puši samo tri ili četiri. Uskoro će prestati.

Prabhupāda: [smeje se] Vidite? Kako praktično. Da. Ovo je praktično. Jedan moj brat u Bogu, ispričao je svoju životnu priču da je destilovao vino za piće. I rekao je da je prošao kroz sve vrste opijata. On je diplomirao na svim vrstama opijanja. [smeje se] Ali kada je došao kod Gurua Mahārāje, sve je ostavio. Nije pušio čak ni bīḍī, cigaretu. Pāpī tāpī yata chilo, hari-nāme uddhārilo, tāra sākṣī jagāi mādhāi [Hari Hari Bifale].

Svedoci su Jagāi i Mādhāi. Dakle, prihvatićete to.

Tamāla Kṛṣṇa: Moraće da me pozove. Rekao je da će zvati sutra.

Prabhupāda: Veoma dobro.

Dayānanda: Pa, da li ju je donirao?

Tamāla Kṛṣṇa: Ne. Imaćemo telefon do sutra.

Dayānanda: Rekli ste da je došao u drugi hram.

Tamāla Kṛṣṇa: Sećaš se Indijaca koji su došli te noći? Reći ću ti ko je on.

Dayānanda: Sa dvanaestogodišnjim dečakom?

Tamāla Kṛṣṇa: Ne. Došao je sa svojom ženom te noći.

Prabhupāda: On je Indijac?

Tamāla Kṛṣṇa: Ne. Ne. Te noći su bili i drugi Indijci, ali on je bio odvojeno sa svojom ženom. Imali smo kīrtanu. To je bio onaj veoma bogat čovek, Indijac koji je došao, a onda je bio još jedan par tamo.

Prabhupāda: Dakle, i on je bogat čovek?

Tamāla Kṛṣṇa: Mislim da nije. Ali ima ženu, i kaže da su se mnoge stvari promenile od kada peva. Kaže da ne zna da li treba to da pripiše pevanju, ali će nastaviti da peva. I izgleda veoma..., ah, izgleda mnogo srećnije.

Prabhupāda: To je u redu. Dakle, pevajte.

[89:53]
[kīrtana] [prema-dhvani] Puno hvala. [bhakte odaju poštovanje] [kraj]





No comments:

Post a Comment

Bg 2.11 - 1. avgust 1972

Bhagavad-gītā 2.11 — avgust 1972, Glazgov 720801BG-GLAZGOV [96:53 minuta] Prabhupāda: [predvodi prema-dhvani ] Bhakte: Sva sl...